Hrana i piće – Da li biste probali ove nacionalne delikatese?, II deo – Travel Magazine

Da li biste probali ove nacionalne delikatese?, II deo

Da li biste probali ove nacionalne delikatese?, II deo

Ovo su neki od najčudnijih i možda najgroznijih nacionalnih delikatesa koje će probati, verovatno, samo oni najhrabriji putnici…

Pidan, Kina

Sivo ili zelenkasto žumance ne moraju da znače da se jaje pokvarilo. Barem ne ako jedete pidan u Kini kada se očuvano jaje patke, kokoške ili prepelice služi kao prilog jelu ili sa pirinčem. Na vrhu šarenog žumanceta nudi se, takođe, i crno-belo belance, a sve miriše na amonijak i sumpor. Neprijatan miris je zaslužan što je ovaj delikates dobio naziv „jaje konjskog urina“. Međutim, za ovo jelo se koristi i dosta drugih nadimaka. Često se o njemu govori kao o vekovima starom jajetu, stogodišnjem ili hiljadugodišnjem jajetu. Uprkos ovim implikacijama, jaje se čuva svega nekoliko nedelja ili meseci. Kako bi se sprečilo truljenje, Kinezi ga čuvaju u pirinčanim ljuskama ili u glini, soli, pepelu i kreču što mu sve daje neobičnu boju i želatinastu konzistenciju. Ovo jelo se može naći na uličnim tezgama koje prodaju hranu ali i u supermarketima u Kini.

Uitlakoće, Meksiko

Ukoliko ne volite kukuruz zbog slatkastog ukusa, možda bi vam se dopao ovaj specifičan kukuruz „huitlacoche“ koji ima ukus drveta, zemlje i dima, a koje neki ljudi u Meksiku vole da stavljaju u svoje kesadilje. Kukuruz dobija svoj jedinstveni ukus od buđi koja ga napadne, a bere se tek kada su zrna toliko otekla da imaju na sebi izrasline koje podsećaju na pečurke. Iako se ovaj parazit posmatra kao biljna bolest u nekim zemljama, „zaraženi“ kukuruz se u Meksiku služi poput skupih pečuraka u nekim drugim zemljama. Njega su prvi put u ishranu uveli Asteci, a njegov nadimak „meksički tartuf“ ukazuje na visok status koji ima u Latinskoj Americi, gde predstavlja pravi delikates koji se može naći u eksluzivnim restoranima, svež na pijacama ili čak i konzerviran.

Čapra, Indija

Ukoliko ste alergični na mango ili samo želite da probate novi recept za čatni, onda čapra može biti nešto veoma zanimljivo. Pojedina indijska plemena koriste specijalne sastojke kako bi njihov čatni bio hrskav, a to su sušeni mravi i njihova jajašca. Crveni mravi su lokalni delikates u udaljenim indijskim selima, gde se čak jedu živi na listu kao užina, sušeni, posuti po hrani ili dodati u čatni. Crveni mravi se u ovoj zemlji koriste i u medicinske svrhe, a veruje se da njihovi ujedi imaju antibakterijsko dejstvo.

Hakari, Island

„Sto puta jači od plavog sira“ je jedan od opisa fermentisane ajkule sa Islanda. Otrovna grenlandska ajkula mora prvo da prođe detoksikaciju kroz proces truljenja koji traje i do šest meseci kako bi bila jestiva. Ajkula se prvo zakopa nekoliko nedelja ili meseci, nakon toga treba da visi u ostavi nekoliko meseci pre nego što Islanđani krenu da je jedu. Oko 300.000 ljudi živi na Islandu ali ne uživaju svi u ovom tradicionalnom jelu. Mlađe generacije su izbirljivije od starijih, a ukoliko jedu ovaj delikates obično ga zaliju lokalnim pićem Brennivín koje se još zove i „crna smrt“. Nije ni čudo što im prija da ovo meso zaliju nečim jakim. Iako je ajkula jestiva, miris amonijaka se zadržava i čak je jači od ukusa.

Marmajt, Engleska, Australija i Novi Zeland

Da li bi trebalo dozvoliti da se slani britanski namaz Marmajt maže na tost? Nakon trogodišnje zabrane u Danskoj, između 2011. i 2014. godine, koncentrovani pivski kvasac je konačno dozvoljen u ovoj zemlji. I dalje traju rasprave o tome da li ovo treba jesti ili ne, a pristalice ovog delikatesa ističu slogan „Voleli ga ili mrzeli, slan i jak ukus nije za svakoga“. Nemački naučnik Justus Libig otrkrio je da je moguće jesti koncentrovani pivski kvasac još pre oko stotinu godina. Osim ekstrakta kvasca, celer, so i začini se dodaju originalnom receptu koji je prehrambena kompanija „Marmite“ počela da proizvodi 1902. godine, a danas se u Engleskoj svake godine proizvede 50 miliona tegli Marmajta.

Još novih saveta pročitajte ovde.

Podelite ovaj članak...
0Shares
Podelite ovaj članak...

Pošaljite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *