Običaji i bonton – Da li je pametno davati napojnice u inostranstvu? – Travel Magazine

Da li je pametno davati napojnice u inostranstvu?

Da li je pametno davati napojnice u inostranstvu?

Iako smo se nedavno već dotakli ove teme, ona zaslužuje da joj se posveti jedan malo sveobuhvatniji tekst. Jer, davanje napojnice u restoranu nekome će se učiniti kao banalna stvar o kojoj nema šta mnogo da se razmišlja, ali način na koji se ljudi odnose prema ovom fenomenu u različitim delovima sveta često govori o nekim mnogo dubljim društvenim postavkama, pa kršenje uvreženih pravila može biti shvaćeno kao ozbiljna kulturološka greška! Nije teško, pre odlaska u neku zemlju, raspitajte se o tome da li tamo vole da primaju (i daju) bakšiš, ili ne. Uložićete mali napor, a možete preduprediti neke neprijatne situacije.
Japan
U Japanu definitivno nikako ne treba ostavljati napojnice. To jednostavno nije deo njihove kulture i može se shvatiti kao uvreda. Ali, na primer, ako ste oduševljeni hranom, pićem ili pruženom uslugom u nekom tokijskom suši baru, možete suši majstora častiti čašom sakea kako biste mu pokazali zahvalnost.
SAD
Napojnice su ovde, za razliku od Japana, deo kulture, pa skoro da predstavljaju obavezu. Tako, na primer, u američkim restoranima, zbog malih plata konobari praktično žive od bakšiša, i jedino u slučaju zaista, zaista loše usluge im se ne ostavlja novac. Napojnica obično iznosi oko 18 do 20% računa. Ovde se veoma cene ljubaznost i brzina, pa se nemojte iznenaditi ako vas konobar nekoliko puta obiđe da pita da li je sve u redu, i ako vam nakon što ste svoj obrok pojeli i potvrdili da ne želite da naručite još nešto, odmah donese račun. Amerikanci obično odmah posle obroka ustaju i kreću dalje sa svojim obavezama (za razliku od nas), pa se i agilnost konobara tada veoma ceni. Ukoliko ne želite da idete odmah posle obroka, to je sasvim u redu, samo na to upozorite konobara.
Indija
I u Indiji je davanje bakšiša običaj, ali iz potpuno različitih razloga, a količina novca koju dajete zavisi od vas. U ovoj zemlji se napojnica ne ostavlja kao znak zahvalnosti za izvršenu uslugu, već ćete, na primer, konobara nagraditi nekoliko puta tokom obedovanja i dati mu podsticaj da nastavi sa visokim nivoom uslužnosti. Ali ovo nije klasični „mito“ kojim potplaćujete nekoga, već ulaganje u postepenu izgradnju odnosa između vas i onog ko vas uslužuje.
Engleska
Izbor je vaš. U Engleskoj se na napojnicu gleda kao na nagradu za dobru uslugu, i 10% je obično dovoljno. Ukoliko je service charge uključen u račun, onda napojnica nije neophodna. Taksistima se ne daje napojnica, već se cena vožnje zaokruži na najbližu veću okruglu sumu i ne traži se kusur.
Hong Kong
U Hong Kongu se u restoranima hotelima i barovima često uračuna 10% vrednosti računa za service charge, ali u većini slučajeva ovaj novac nije namenjen osoblju. Zato, ako ste zadovoljni svojim konobarom, možete mu ostaviti napojnicu. On je ne očekuje, ali će je sa zadovoljstvom prihvatiti.
Francuska
U Francuskoj nemate baš puno izbora. Service charge od 15% je uvek uračunat u račun koji plaćate. Ukoliko ste zadovoljni hranom, pićem i uslugom ili neko mesto posećujete često, običaj je da ostavite još 5 do 10%. Inače, zakonom iz 2008. godine propisano je da naplaćeni service charge pripada zaposlenima, i dodaje se na vrednost njihove plate.
Nemačka
Odluka je na vama, ali u Nemačkoj je uobičajeno se da se iznos na računu zaokružuje. Ako račun iznosi 18 eura, obično se zaokruži na 20 eura. Ali ako plaćate karticom, nemojte prvo platiti račun, a onda napojnicu za konobara ostaviti na stolu. Ovde je uobičajeno da dajući karticu konobaru odmah kažete cifru koju želite da vam naplati, na primer, za 18 eura da bude 20, i on će vam se zahvaliti i preko kartice toliko i naplatiti. Ovaj način davanja napojnice smatra se diskretnijim i finijim.

Podelite ovaj članak...
1Shares
Podelite ovaj članak...

Pošaljite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *