Evropa – Ligurija: Obala izlazećeg i zalazećeg sunca – Travel Magazine

Ligurija: Obala izlazećeg i zalazećeg sunca

Ligurija: Obala izlazećeg i zalazećeg sunca

Ligurija, jedna od najmanjih italijanskih regija, nalazi se u severozapadnom delu zemlje i poznata je po izuzetno lepoj rivijeri duž severnih obala Tirenskog mora. Proteže se u dužini od 320 kilometara uz Đenovski zaliv, od luke La Specija, na jugu regije, na samoj granici sa Toskanom, pa sve do letovališta Ventimilja, na krajnjem zapadu Italije, gde počinje Azurna obala. Deo rivijere istočno od Đenove, glavnog grada regije, poznat je pod imenom Levantska rivijera, odnosno „Rivijera izlazećeg sunca“, dok se zapadno od Đenove prostire Ponantska rivijera ili „Rivijera zalazećeg sunca“

Italija je kod mene oduvek bila visokorangirana na listi destinacija koje sam posetila. Uvek sam joj se rado vraćala, jer je to zemlja koja ima puno lepog da ponudi: dugu i zanimljivu istoriju, jedinstvenu arhitekturu, dobru klimu, melodičan jezik, doterane ljude, odličan dizajn, muškarcima atraktivne automobile i nepresušne teme oko uvek aktuelnog fudbala, a pripadnicama ženskog pola, ništa manje bitan – šoping. Kulinarske majstorije i nezaboravna vina italijanskog podneblja priča su za sebe. Uostalom, i moje prvo inostranstvo (ako se šoping u tada nezaobilazni Trst može tako nazvati) je opet bila Italija, a zna se da prva ljubav zaborava nema.

Veličanstvena Đenova

Đenova (Genova), najveća i najprometnija italijanska luka, šesti grad po veličini u Italiji, retko kome će pasti na pamet kao turistička destinacija, mada se nalazi u top 10 italijanskih gradova koje treba posetiti. Iako prva asocijacija na nju nije ona umetnička, ovaj grad ima bogatu i slavnu prošlost, zbog koje je i nazivaju La Superba ili Veličanstvena. Nekada je uz Pizu, Amalfi i Veneciju, bila glavna pomorska sila na Mediteranu i stalno se sa svojim konkurentima borila za prevlast. Što neko reče, nije ni čudo što Đenovezi, smešteni na tako uskom pojasu između planina i mora i nisu mogli negde drugde da odu, sem da se otisnu put mora. Čak i nakon poraza od Mletaka, kada je Veneciji morala da prepusti primat, Đenovska Republika je sa svojom trgovačkom flotom nastavila da igra značajnu ulogu na Sredozemlju sve do 17. veka. Tragovi bogate prošlosti prisutni su na brojnim zgradama, palatama uglednih đenovskih porodica i crkvama. Sve je to doprinelo da Đenova 2004. godine bude proglašena za kulturnu prestonicu Evrope.

Moj prvi susret sa Đenovom nije bio baš srdačan. Zahvaljujući svom geografskom položaju, grad ima specifičnu mikroklimu, sa čestim i iznenadnim padavinama, tako da imajte na umu da je kišobran neophodan rekvizit koji će vam trebati prilikom obilaska. Odmah mi je pala na pamet i ona čuvena rečenica Milojka Pantića „Nebo se otvorilo…“, ali mi smo bili u programu i trebalo je da obiđemo ovaj grad sa više od 600.000 stanovnika.

Obilazak smo započeli od ulice Via Balbi, u kojoj se „krije“ Univerzitet, kao i Kraljevska palata (Palazzo Reale) s početka 17. veka, u kojoj je porodica Savoja odsedala za vreme svog boravka u Đenovi. Danas je u palati muzej u kojem se može videti kraljevski tron, kao i prelepa prostorija sa ogledalima za koju je Luj XIV tražio da se ista takva napravi u Versaju.

Šetajući dalje, starim delom grada, dolazi se do Nove ulice, kako ju je čuveni vojskovođa Andrea Doria nazvao, današnje Via Garibaldi, u kojoj se nalaze 42 palate koje su deo svetske baštine pod zaštitom UNESCO-a. U ulici su Bela i Crvena palata (Palazzo Bianco i Palazzo Rosso), kao i mnoge druge u kojima su smešteni muzeji. Nedaleko odatle je glavni gradski trg – Pjaca De Ferari (Piazza De Ferrari), na kojem se nalazi pozorišna i operska kuća Karlo Feliće (Teatro Carlo Felice), lepa fontana, spomenik Garibaldiju na konju, zgrada ligurijske uprave i Palata duždeva (Palazzo Ducale), nekada dom đenovljanskih duždeva, a danas središte kulturnih i umetničkih zbivanja.

Od trga počinje i glavna šoping ulica Via XX Settembre, a ako želite da osetite pravi puls grada posetite i čuvenu pijacu Merkato Orijentale (Mercato Orientale), koja je otvorena do večernjih sati u istoj ulici. U blizini trga je i rodna kuća najpoznatijeg Đenoveza na svetu, Kristifora Kolumba. Zapravo kuća je spaljena, pa je na istom mestu u 17. veku podignuta replika kuće u kojoj je danas, naravno, muzej. Pored kuće se mogu videti ostaci nekadašnjih odbrambenih zidina i čuvene kule Porta Soprana.

Spuštajući se prema staroj luci – Porto Antiko (Porto Antico), treba pogledati katedralu Svetog Lovre (San Lorenzo), koja u sebi krije veliku riznicu i Trgovačku palatu svetog Đorđa (Pallazo delle Comprere di San Giorgio) iz 13. veka, u kojoj je danas sedište lučke uprave, a nekad je bila i zatvor u kojem je jedan od najpoznatijih zatvorenika bio i čuveni Marko Polo. U luci se nalazi i najpoznatija gradska atrakcija – Akvarijum (Acquario di Genova), izgrađen za izložbu EXPO 1992. godine, kada je proslavljana 500 godišnjica Kolumbovog pronalaska Amerike. Ovo je ujedno najveći italijanski, a drugi u Evropi akvarijum i ulaz u njega staje „samo“ 24 eura.

Nasuprot Akvarijuma nalazi se staklena kugla – La bolla di Renzo Piano, poznata pod imenom Biosfera. Dizajnirana je za samit G8 u Đenovi 2001. godine, a posebna je po tome što je dom raznoraznih biljaka, leptira i ptica. Na rivi će vam sigurno upasti u oči i replika nekadašnje lučke dizalice Il Bigo, u kojoj se nalazi panoramski lift. U luci ćete sigurno videti i Svetionik (La Lanterna) iz 13. veka, najstariji svetionik na svetu koji radi, a čija svetla do udaljenosti od 33 nautičke milje, osvetljavaju put mnogobrojnim brodovima i danas sve zastupljenijim kruzerima.

Rivijera palmi i cveća

Deo rivijere, zapadno od Đenove prema Francuskoj, zove se Ponantska ili Rivijera zalazećeg sunca. Veći gradovi na ovoj rivijeri su Savona, Imperija (Imperia) i Sanremo (San Remo). Savona je jedno od većih letovališta na ovom delu obale, a našim ljudima uglavnom poznata kao mesto ukrcavanja na velike kruzere. Savona je centar Rivijere palmi (Riviera delle Palme), a nama mnogo poznatiji Sanremo središte je Rivijere cveća (Riviera dei Fiori).

Sanremo je grad od nekih 60.000 stanovnika, poznat po čuvenom festivalu kancone. Idealno je smešten na obali Ligurijskog mora, dok se iza njega prostiru visoke Primorske Alpe, koje mestu omogućavaju blagu klimu, tako da leti temperature nisu previsoke, a zime su blage. Zahvaljujući svojoj klimi Sanremo je najveći centar proizvodnje i trgovine cvećem u celoj Italiji. Brojni plastenici će vam sigurno upasti u oči dok se spuštate sa autoputa u ovo letovalište svetskog renomea. Otuda ne čudi ni drugi naziv za ovaj grad – Grad cveća, kao i cele rivijere.

Kada je ruska aristokratija otkrila ovaj grad u velikoj uvali između Crnog i Zelenog Rta (Capo Nero i Capo Verde), grad se od ribarskog naselja pretvorio u pravu turističku destinaciju svetskog glasa. Pa iako su davno prošli dani kada su Sanremom šetali Čajkovski i ruska carica Marija Aleksandrovna, oni su za sobom ostavili luksuz koji se i danas vidi u nekoliko Grand hotela, kao i u kockarnici.

Grad ćete najbolje upoznati krenete li u četvrt zvanu La Pinja (La Pigna), srednjovekovni deo grada, koji je sav isprepletan živopisnim ulicama, natkrivenim prolazima i malim trgovima. Tu se nalazi i ruska crkva Svetog Nikole, u kojoj je sahranjen crnogorski kralj Nikola I Petrović (1841-1921), zajedno sa kraljicom Milenom, a čija je ćerka Jelena bila italijanska kraljica i supruga poslednjeg italijanskog kralja Viktora Emanuela III. Posmrtni ostaci kralja Nikole i kraljice Milene su tek 1989. godine preneti u Crnu Goru, u manastir na Cetinju. U crkvi se može videti njihovo grobno mesto, kao i brojne fotografije i biste članova njihove porodice.

Grad je prepun cveća, a možete prošetati i parkom, gde raste više od 5.800 tropskih biljaka. Interesantna je šetnja i glavnom promenadom Đakomo Mateoti (Corso Giacomo Matteotti), u kojoj se nalaze bronzane ploče sa pobednicima muzičkog festivala, od početka 1951. godine, do danas. Na kraju (ili početku) promenade nalazi se i festivalska dvorana Teatro Ariston, u kojoj se od 1977. godine održava festival kancone (pre toga se održavao u Kasinu San Remo), a njen spoljašnji izgled će vas sigurno razočarati.

Ćinkve Tere – magija Pet zemalja

Kada sam ih prvi put videla na prospektu jedne naše agencije nisam znala ni gde su, ni šta su, ali sam znala da ću ih kad-tad videti. Lepota sela sa kućama ofarbanim u pastelne boje „okačene“ po liticama brda iznad mora me je prosto začarala, tako da me je jako obradovalo kada sam videla da su se Ćinkve Tere (Cinque Terre) pojavile u programima naših agencija.

Region Ćinkve Tere jedinstvena je oblast po mnogo čemu i to ne samo u Italiji. To je područje koje čini 18 kilometara kamenite obale, koja obiluje mnogobrojnim uvalama, okruženo je planinama koje se prostiru paralelno sa morem. To je najmanji nacionalni park u Italiji, a ujedno sa najvećom gustinom naseljenosti. Na području nacionalnog parka živi danas 5.000 stanovnika, u pet sela: Monterosu na moru (Monterosso al Mare), Vernaci (Vernazza), Kornilji (Corniglia), Manaroli (Manarola) i Riomađoru (Riomaggiore). Više od dvadesetak godina je poznata destinacija turistima širom sveta, a od 1997. godine nalazi se na listi UNESCO-a.

U okviru parka Ćinkve Tere kretanje je moguće mnogobrojnim uređenim stazama, kozjim i putevima za magarce, brodićima, ali je povoljnija varijanta koristiti vozove kojima je povezano pet zemalja, odnosno pet sela. Na kola i autobuse ovde možete zaboraviti. Ako dolazite iz pravca Đenove, Levanto je mesto odakle se kreće u „osvajanje“. Iz ovog, nevelikog mesta kreću regionalni vozovi put Ćinkva Tere i saobraćaju prilično često. Najbolje je uzeti dnevnu kartu (12 eura), koju možete koristiti neograničen broj puta, a koristi vam i za prevoz takozvanim liftovima, tamo gde voz nije dostupan. Karta vam ujedno služi i za pristup uređenim pešačkim stazama (sentieri), kao i nekim muzejima u gradu La Specija (La Spezia) po povlašćenoj ceni.

Postojanje pruge na takvom nepristupačnom terenu je prosto fascinantno. Vozovi samo povremeno izlaze iz tunela, a u jednom od mesta (Vernaci) je stajalište u tunelu. Ovde su kuće gusto zbijene, a pastelna boja pročelja nije nimalo slučajna. Tačno je propisano kako koja kuća treba da je ofarbana, a ukoliko se neko ogluši o to, kazne su vrlo visoke. Ovde su čamci umesto automobila parkirani ispred kuća, a uobičajena sportska disciplina stanovnika Ćinkve Tere svih starosnih struktura je savlađivanje nebrojeno mnogo stepenica. Uobičajena je slika sušenja veša na prozorima i terasama ovih živopisnih mesta, a domaćini, uprkos velikom broju turista, su vrlo srdačni i gostoprimljivi (bez obzira na to što i ne razumeju puno strane jezike).

Ukoliko dolazite sa severa, prvo mesto u Ćinkve Tereu je Monteroso na moru. Ovo je ujedno i najveće od svih sela, a i prvo koje je dokumentovano još u 11. veku. Samo u ovom mestu je moguć pristup kolima. Da li zbog te činjenice ili činjenice da ima najveću (nekom i najlepšu) plažu to je najpopularnije mesto u nacionalnom parku. Mesto se može podeliti na stari i novi deo, koje deli tunel. U starom delu nalazi se crkva Svetog Jovana Krstitelja (San Giovanni Battista), ali i Kapucinerski samostan (Dei Frati Cappuccini), u kojem se nalaze dela Kambiosa, Piole, ali i čuveno delo „Raspeće“, Van Dajka. Moderan deo se zove Fegina i tu su smeštene najprostranije plaže u celom parku. Ovde je smeštena i železnička stanica, kao i otmene vile, među kojima i vila Montale, u kojoj je boravio i italijanski nobelovac, dobitnik nagrade za književnost – Euđenio Montale. U neposrednoj blizini vile je i „Div“ (Il Gigante), impozantna cementna statua Neptuna, boga mora.

Vernaca je najživopisnije mesto i odličan je primer kako raznobojne kuće, lučki trg prepun šarenih čamaca, uske ulice, brojne radnjice lokalnih proizvoda i malih i velikih restorana, a sve to ukomponovano između mesne crkve Svete Margarite Antiohiske (Santa Margherita di Antiochia) i ostatka saracenske tvrđave čine od ovog mesta pravo umetničko delo. Iznad Vernace primetne su terasaste padine pune vinograda, a kako bi se sačuvao ovaj jedinstven region država je vremenom počela sve više da ulaže u vinogradarstvo ne bi li stanovništvu što više učinila atraktivnim, ostanak na selu.

Kornilja se nalazi na 100 metara nadmorske visine i jedino je mesto koje nema direktan pristup moru. Da biste stigli u Kornilju možete to uraditi na dva načina. Prvi je šetnja nekom od mnogobrojnih pešačkih staza. To je malo duži i naporniji način, jer treba savladati 365 stepenika koji vode do ovog izdvojenog seoceta, ali pre svega atraktivniji zbog pejzaža koji bukvalno oduzimaju dah. Drugi je sačekati bus šatl koji će vas prevesti od železničke stanice do centra sela. I ova vrsta prevoza može da bude interesantna, pogotovo kada turisti nahrle kao što je nama bio slučaj za Praznik rada.

Kroz mesto prolazi „glavna“ ulica, koja se završava na terasi, odakle puca prelep pogled na pučinu i susednu Manarolu. Ovde se primećuje za nijansu drugačiji građevinski stil kuća, koji se razlikuje od onih u primorskim mestima. U mestu dominira crkva Svetog Petra (San Pietro), u gotičko-đenovskom stilu iz 14. veka. Ovo je jedno od onih mesta u kojima se čini da vreme ne teče. Po meni je najautentičnije mesto u Ćinkve Tereu, a da li je to „nedostatak“ ogromnog broja turista ili nešto drugo, procenite sami.

Manarola je naredna zemlja idući od severa ka jugu. U njoj su šarene kuće „okačene“ na dve litice, a mestom dominira veliki mlinski točak. Ukoliko oslušnete u samom centru mestu ćete čuti šum vode koji ne dopire od mora. Radi se o rečici Gropo (Groppo), koja protiče ispod same glavne ulice. Do pre nekoliko desetina godina rečica je „slobodno“ tekla ulicama Manarole i nad rekom je postojalo nekoliko mostova, ali je zbog nedostatka prostora ulica „popločana“. Ovde počinje (ili završava) čuveni Put ljubavi (Via dell’ Amore) koji povezuje ovo i naredno mesto Riomađore. Put je dugačak oko dva kilometra i šetnja traje nepunih pola sata. To je ujedno i prva napravljena staza još davne 1920. godine koja je omogućavala druženje mladima iz obližnjih sela. Put je usečen u stene, a na brojnim mestima je obogaćen brojnim katancima i porukama, dokazima večne ljubavi između zaljubljenih sa svih krajeva zemljine kugle.

Riomađore je jedno od najstarijih sela. Legenda kaže da su ga u 7. veku osnovali Grci bežeći od vizantijskog cara Lea III. S druge strane postoje zapisi koji govore da je ovo, kao i ostala sela Ćinkve Tere pripadalo moćnoj porodici Fieski (Fieschi) iz Đenove. Interesantno je da je ova porodica dala jednog papu – Inoćentija IV i zamalo drugog koji je izabran, ali je umro pre stupanja na tu funkciju.

Sva mesta su magična i puna interesantnih mesta. U njima je jednostavno teško pronaći neki bezličan ili ružan kutak. U Ćinkva Tereu su sva mesta sa šarenim kućama, ušuškanim trgom sa raznobojnim čamcima i bar jednom crkvom. Zbog odbrane od Saracena i gusara ne vide se kada im prilazite sa juga. Izuzetak je jedino Kornilja kojoj je geografski položaj dozvoljavao vidljivost sa svih strana.

I dok napuštam ova magična mesta razmišljam kada bih ih ponovo mogla posetiti i videti sve ono što sam propustila ovaj put, a toga ima mnogo. Ćinkve Tere se ne posećuju samo zbog sunca, mora i morskih aktivnosti, to su ipak sporedne discipline. Ovde dolaze zaljubljenici u prirodu i ljudi koji uživaju u pešačenju predelima kao sa slike nacrtanim. Najbolji period za posetu su svakako proleće i jesen, kada temperature nisu previsoke. Staze su različito koncipirane i po težini i po dužini, a ima ih dvadesetak. Koju ćete izabrati zavisi od vaše fizičke kondicije i vremena koje možete provesti u Pet zemalja.

Put nas dalje vodi vozom do obližnje La Specije, još jedne luke na Ligurijskom moru. Danas glavna italijanska vojna luka se smestila usred Zaliva pesnika (Golfo dei Poeti), a zaliv je dobio ime po čuvenim pesnicima i piscima Bajronu, Šeliju, Petrarki koji su rado boravili u ovim krajevima. Krajem Drugog svetskog rata grad je postao mesto za tajni beg više od 20.000 Jevreja koji su, bežeći od nacista, uspeli da prebegnu u Palestinu. Danas, na rivi koja zbog svojih drvoreda palmi spada u jednu od najlepših u Italiji, postoji spomenik koji svedoči o ovim događanjima. O uspešnosti egzodusa svedoči i činjenica da se grad na izraelskim geografskim kartama danas označava kao „Scháar Zion“, odnosno Vrata prema Sionu.

Trio fantastikus – Rapalo, Santa Margerita, Portofino

Rapalo (Rapallo), čuveno letovališta iz razdoblja „bel epok“ zahvaljujući svom veličanstvenom položaju nosi epitet jednog od najlepših gradova na strmoj i nepristupačnoj obali, na kojoj su se smestili slikoviti gradići. O njemu nisam skoro ništa znala, jedino sam se kao kroz maglu sećala gradiva iz istorije i Rapalskog između Kraljevine Italije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca kojim je rešeno takozvano jadransko pitanje, kojim su utvrđene granice na istočnoj jadranskoj obali između dve kraljevine. Danas, zgrada u kojoj je potpisan sporazum više ne postoji, ali šetajući ovim gradom možete videti brojne otmene vile, a na promenadi uz more i Zamak na moru (Castello sul Mare), podignut još u 16. veku, radi odbrane od brojnih piratskih napada.

Santa Margerita Ligurijska (Santa Margherita Ligure), gradić od nekih 10.000 stanovnika je bio potpuna nepoznanica i jedno od najprijatnijih iznenađenja na ovom putovanju po Liguriji. Smešten u, ne može biti boljem okruženju, između Rapala i Portofina, obično je polazna tačka za one turiste koji u grad dolaze većim autobusima, za put do obližnjeg, mnogo poznatijeg i izvikanijeg Portofina. Iako mnogo veća od Portofina, Margerita je mnogo tiša i ništa manje modernija od poznatog suseda. Grad ima odlične mogućnosti za šoping, divne kafiće i zanimljive znamenitosti, poput zamka iz 16. veka i Bazilike Santa Margerita (Basilica di Santa Margherita) iz 17. veka.

Portofino (Portofino) je ostavljen za kraj. Kao šlag na torti ili trešnja na šlagu. Poprilično smo se pomučili da dođemo do ovog mondenskog mestašca od nekih 500 stanovnika. Kako su i u Italiji bili praznici i domaći i strani turisti su krenuli put ovog mesta, a kako veliki autobusi ne mogu proći uskim, krivudavim putem, jedina opcija nam je bila gradski prevoz koji je bio krcat.

Ovo utočište bogatih i slavnih nije ni nas ostavilo ravnodušnim. U njemu su boravile brojne slavne ličnosti, među kojima su bile i krunisane glave – Grejs Keli i knez Renije od Monaka, kraljica Ranija od Jordana, glumci Greta Garbo, Džon Vejn, političari Silvio Berluskoni, Vinston Čerčil, dizajneri Dolče i Gabana i brojni znani i neznani ruski i arapski milioneri. Njihove, ali i slike brojnih drugih poznatih gostiju Portofina mogu se videti u Zamku Braun (Castello Brown) iznad zaliva. S obzirom na bogatu klijentelu, ne čudi što svoje radnje imaju poznati svetski kreatori, poput Diora, Prade ili Ralfa Lorena.

Kuhinja

Ono što je najkarakterističnije za regiju Ligurije, pored raznih morskih specijaliteta, su farinata – vrsta palačinke napravljene od brašna leblebije; pesto đenoveze – umak od svežeg bosiljka, belog luka, maslinovog ulja, pinjola (semenki šišarki) i parmezana; sgabei – ukusna peciva pečena u vrelom ulju koje se najčešće služi sa antipastom kao i najzastupljenija za Đenovu i celu oblast Ligurije fokača – vrsta hlebnog testa premazana maslinovim uljem i raznim premazima, od paradajza, luka, maslina i/ili sira. Što se tiče vina, Ligurija je naročito poznata po belim vinima. U oblasti Ćinkva Tere se proizvodi istoimeno belo vino od mešavina sorti grožđa Vermentino i Bosko (Bosco). Najpoznatije je retko i slatko vino Šaketra (Sciacchetrà), za koje su mnogi pesnici, među kojima i Petrarka i Bokačo, govorili da je to piće samih bogova.

Šoping

Ukoliko vas interesuju hrana i piće u svakoj lokalnoj prodavnici možete da nabavite kvalitetno vino iz ovog kraja, čuveni pesto ili sir. Takođe su vam na raspolaganju čuvena maslinova ulja, proizvodi od limuna ili neki drugi proizvodi domaće radinosti. Za one koji preferiraju „krpice“ možete kao i u svakom drugom italijanskom gradu pronaći odlično dizajnirane primerke. U blizini Đenove, na putu Milano – Đenova, u blizini mesta Seravale Skrivija (Serravalle Scrivia) postoji Serravalle Outlet Centar, najveći outlet u Italiji iz McArthurGlen grupe.

Gde odsesti?

Boravak u Pet zemalja još je prilično skupa disciplina, bar za nas iz Srbije. Postoji hotelski smeštaj sa poprilično visokim cenama (od 80 eura za jednokrevetnu i 100 eura za dvokrevetnu sobu) i on je najviše zastupljen u Monterosu na moru. U drugim mestima Pet zemalja lakše je (i povoljnije) pronaći privatan smeštaj koji se kreće od 40 eura po sobi.

Kako je ovo još nova destinacija u Srbiji i ne postoje pisani turistički vodiči, najbolje je koristiti internet za sve informacije koje vas interesuju. Rik Stivs ima odličan vodič (Italy’s Cinque Terre – 10 $), pa ako ste u mogućnosti probajte da ga nabavite.

Festivali, praznici…

Ćinkve Tere je poznat i po nizu događaja koji se održavaju u različita godišnja doba. Festival limuna održava se u maju u Monterosu, Piratska fešta u avgustu u Vernaci, mnogobrojne procesije posvećene svecima, slikarsko takmičenje u aprilu na Putu ljubavi, kao i najpoznatiji i najveći svetski Praznik svetlosti, koji se održava povodom Hristovog rođenja. Počinje 8. decembra i traje sve do kraja januara u Manaroli. Tada se brda iznad Manarole „upale“ od više od 12.000 svetiljki i 200 figura.

Još novih saveta pročitajte ovde.

Podelite ovaj članak...
0Shares

Author: Jadranka Džepina

Podelite ovaj članak...

Pošaljite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *