Travel preporuka – Zgrada opere u Oslu – Travel Magazine

Zgrada opere u Oslu

Zgrada opere u Oslu

Oslo je oduvek bio lučki grad. Razvijao se kroz plovidbu, transport i brodogradnju. Međutim, pred nepristupačnim terenima luke, brodogradilištima i industrijom duž cele obale, grad i gradski život okrenuli su leđa moru, gledajući ka severu i brdima. Duž cele obale, do nedavno, nije bilo kontakta između fjorda i zemlje, nigde u Oslu nije moglo da se dotakne more.

Posle duge nacionalne debate, norveški parlament je u junu 1999. godine, odlučio da izgradi novu zgradu opere i baleta. Na anonimni konkurs, koji je bio raspisan 2000. godine, pristiglo je 350 radova iz celog sveta. Zadatak koji je bio postavljen zahtevao je monumentalnost objekta i izražavanje nacionalnog identiteta. Na njega je uspešno odgovorio prestižni norveški biro za projektovanje „Snøhetta“. Međutim, najviše polemike izazvalo je mesto za izgradnju opere. Tek iz drugog pokušaja parlament je izabrao gradsku zonu koja je godinama bila vezivana za lučke poslove i železnički saobraćaj.

Nova opera dobila je lokaciju, a pomenuti arhitektonski biro izazov da stvori nešto više od same zgrade. Trebalo je nedostupnu zonu transformisati u lako dostupnu publici. Ono što je bilo zaleđe grada, pretvoriti u pristup, a ono što je bio ulaz samo za brodove trebalo je da postane ulaz u grad.

Izgradnja je počela 2003, a završena je 2007. godine. Projekat je, po rečima autora, rezultat tri osnovna elementa – talasastog zida, fabrike i tepiha. Talasasti zid smešten uz samu ivicu između mora i zemlje simbolizuje prag, liniju susreta kopna i mora, Norveške i sveta, umetnosti i svakodnevnog života. Fabrika je funkcionalan i fleksibilan prostor za produkciju u kome svakodnevno radi 600 ljudi. Ona stvara gradsku fasadu prema budućem novom centru, demistifikuje operu i intrigira prolaznike otvaranjem inače skrivenih aktivnosti, probe baleta na gornjim etažima i radionica u nivou ulice. Tepih sačinjen od horizontalnih i iskošenih površina stvara novi javni prostor i nad morem i nad kopnom. Njegovom zaslepljujuće belom mermernom formom postiže se monumentalnost tražena konkursom, koja svojom veličinom korespondira sa veličinom fjorda i istovremeno naglašava ideju o zajedništvu, društvenom vlasništvu i pristupačnosti.

Blještavo bela površina nalik glečeru izranja iz crne vode fjorda, noseći zgradu opere. U staklenoj opni objekta odražavaju se more, luka i fasade zgrada iz prošlih vremena. Bela površina krova i prolaza asocira na norvešku zimu i brda prekrivena snegom. Čak i u dane kada nema puno svetlosti, belina objekta postiže svoj efekat i privlači ljude.

Zgrada je zaista posebna jer se arhitektura pretapa u javni prostor. Na to je u velikoj meri uticalo nešto vrlo tipično za Norvešku, a to je pravo da se hoda i bude bilo gde u bilo kom trenutku. Prema autorima projekta: „da biste mogli da posedujete nešto, morate da hodate po njemu, da ga dodirnete“. Tako se ova zgrada i predstavlja publici kao zgrada koju ona može da poseduje, jer može da joj priđe, može da joj se podvuče pod kožu. Kada se posetioci penju po njoj, horizont je uvek tamo gde je posmatrač, dok u dinamici kretanja zgrada stoji nepokretna, ali kretanje ljudi generiše vlasništvo i odnose.

Opera u Oslu je pravi primer uticaja lokacije i klimatskih karakteristika Norveške. Neodvojiva od konteksta u kome je nastala ona ne samo da je postala prepoznatljiv simbol grada, već je nedugo posle izgradnje postala jedan od najrelevantnijih primera savremene arhitekture u svetu.

Još novih saveta pročitajte ovde.

Podelite ovaj članak...
0Shares

Author: Nevena Đukić

Podelite ovaj članak...

Pošaljite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *