Spinalonga – posljednja kolonija gubavaca u Europi

Objavljeno 18. dec 2019. | 0 komentara

Foto: Vedran Tolić // www.vedrantolic.com

Grčka Kreta nudi bogatu turističku ponudu, a svaki novi grad nudi i nove potencijalne priče. Jedna od većih priči je svakako ona vezana za otok Spinalonga koji je poznat kao otok gubavaca.

Oni koji su čitali knjigu Otok autorice Victorije Hislop su jako dobro upoznali i njega. Naša mala avantura krenula je iz grada Agiosa Nikolaosa koji je smješten na istočnom dijelu Krete. Tamo smo proveli nekoliko sati. Ono što je posebno ostalo u sjećanju je odličan gyros u nekom od lokalnih fast foodova, uz razgovor ugodni s voditeljem koji je iz Srbije. On nam je malo ispričao o nekim zanimljivostima, Grcima i slično, a nakon toga smo se uputili prema Spinalongi. Do otoka smo došli brodićem na kojem je bilo još dvadesetak turista, a vožnja je trajala petnaestak minuta.

Iako sama pomisao na “otok gubavaca“ asocira na neki otok koji je skroz izoliran, na kojem se živi u nemogućim uvjetima, istina je ustvari drugačije. Puno drugačija. Gubavci su na otoku živjeli u jako dobrim uvjetima, održavane su kazališne predstave i kino projekcije, a na ovom području Krete je električna energija prvo i došla na Spinalongu. Otok je služio kao lječilište za oboljele od gube od 1903. do 1957. godine, a posljednji gubavci su napustili otok 1962. godine, on je ujedno poznat i kao posljednja kolonija gubavaca u Europi. Uvjeti su bili toliko dobri da su siromašni ljudi izmišljali da su gubavi, samo kako bi se dokopali spasa u obliku otoka. Mora se priznati da pogled s otoka osvaja.

Foto: Vedran Tolić // www.vedrantolic.com

Za detaljan obilazak Spinolonge trebaju oko dva sata. Nažalost, ne može se ući u prostorije u kojima su boravili gubavci, ali postoji jedan dio, kao nekakav mali muzej, u kojem možete vidjeti što je sve korišteno za liječenje, kako je došlo do otkrića otoka i slično. Osim gubavaca, on je poznat i po tome što je u prošlosti bio pod vlašću Venecije, a sve do 1715. je tvrđava služila za obranu od Turaka. Povijest otoka jako je bogata, a nakon početnih puno upitnika iznad glave o životu tamo, ipak sve postane nekako lakše kada se sazna da su oboljeli živjeli u dobrim uvjetima i imali dobar liječnički tretman.

Foto: Vedran Tolić // www.vedrantolic.com

Nisam puno toga zapisivao za mini-reportažu, nego sam više glumio pravog turista i samo fotkao. Uostalom, kada znate da se radi o otoku na kojem su boravili gubavci šezdesetak godina, mislim da vrijedi kroz fotografije pokušati vizualizirati kako je nekada bilo boraviti na Spinalonzi. Slobodno si dajte oduška. Krećemo s Agiosom Nikolaosom.