Odigrajte naš avgustovski kviz i osvojite Laguna knjige!
Avgustovski kviz znanja je otvoren! Vreme je da opet proverite svoje znanje, a mi ćemo vas za to nagraditi, i to Laguninim izdanjima koja su posvećena istoriji, zanimljivostima o gradovima, epohama, modernoj psihologiji itd.
O čemu je reč?
Avgustovski kviz znanja koji vas čeka na ovoj stranici, testira koliko znate o geografiji i atraktivnim destinacijama o kojima vam pišemo svakodnevno! Učestvovanje u kvizu je vrlo jednostavno. Potrebno je da OVDE odgovorite tačno na osam postavljenih pitanja, pošaljite ih u našu redakciju pritiskom na dugme „pošalji“ i osvojite Laguna knjige!
01. septembra izvlačimo tri dobitnika (koji su tačno odgovorili na sva pitanja).
- nagrada: MEH’MED, CRVENA BANDANA I PAHULJICA
- nagrada: ISKON
- nagrada: PRIČE IZ BEOGRADSKOG ŽIVOTA
U nastavku vam donosimo kratak siže knjiga kojima vas nagrađujemo u okviru avgustovskog kviza:
MEH’MED, CRVENA BANDANA I PAHULJICA
Nagrade „Meša Selimović“ i „Mirko Kovač“ za najbolji roman na govornom području Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
ROMAN O ZABORAVU I STRAHU OD ZABORAVA
Kada pacijent s akutnim infarktom odgovori lekaru Amerikancu kako mu je ime, dogovoriće se da ga radi lakšeg obraćanja tokom lekarske procedure zovu „Me’med“. Iako je pre infarkta već petnaestak godina živeo u SAD, nerazumljivost njegovog imena Semezdin Mehmedinović tek je sada postala važna, gotovo sudbinska tema.
Nakon infarkta pacijent želi da prestane da pije lek čiji su neželjeni efekti problemi s pamćenjem. Lekaru je, međutim, važno srce i ne shvata u čemu je problem s uspomenom-dve. Vozeći se američkom pustinjom sa sinom Harunom, koji se bavi snimanjem noćnog neba, otac stalno osluškuje šta će reći o ratu, kako će se sećati opsade Sarajeva. Ne može sebi da oprosti što je sina, tada još dečaka, držao u Sarajevu tokom celog rata. Kada ih zaustavi policija, Harun insistira da on odgovara na pitanja: manje mu se čuje strani naglasak.
Pripovedačeva žena Sanja posle moždanog udara ne zna ni koji je datum, godina, ni gde se nalazi. Išla bi na Čengić Vilu, ali je u Vašingtonu nema. U svakodnevnim pokušajima oživljavanja uspomena na Sarajevo, na vreme kada su se upoznali, na osamdesete i na rat, Semezdin i Sanja se na kraju nađu usred zaglušujuće samoće.
„Knjiga s kojom počinje i završava jedna povijest književnosti. Najusamljenija knjiga ovoga jezika o muškarcu, dječaku i ženi.“ – Miljenko Jergović
ISKON
Prvoklasna i vrlo važna knjiga.“ Guardian
„Ovo uzbudljivo delo o Velikoj istoriji moguće je uporediti sa Sapijensom Juvala Noe Hararija.“ Sunday Times
Opsednuti velikim vođama, moćnim narodima i odlučujućim ratovima, često previdimo na koje načine je sama Zemlja odredila našu sudbinu. Tela su nam, neizbežno, sazdana od zemaljskih elemenata: naši krv, znoj i suze stvoreni su od Zemljinih stena; naša kosa nastala je od vulkanskih ostataka. Pre mnogo eona silovito pucanje Zemljine kore na istoku Afrike dovelo je do „naglih oscilacija klime između velike vlažnosti i velike suše“. Tok ljudske evolucije zauvek se promenio. Naši preci su se prilagođavali nestabilnom okruženju tako što su sve inventivnije koristili tada dostupnu tehnologiju i sve više međusobno sarađivali. Kraj poslednjeg ledenog doba omogućio je prelazak sa nomadskog na poljoprivredni način života. Moćni vetrovi na našoj planeti u potpunosti su odredili smer istraživanja u doba velikih otkrića, a i danas mogu da se povuku jasne paralele između rasporeda pojedinih geoloških oblasti i raspoloženja birača na izborima.
U knjizi posvećenoj tome „kako nas je Zemlja stvorila“, Luis Dartnel analizira poslednju milijardu godina u nameri da objasni zbog čega je naša planeta „glavni protagonista u oblikovanju priče o čoveku“.
„Briljantan prikaz istorije, ne samo naše vrste već čitavog sveta. Dok analizira kako su stvaranje kontinenata i klima uticali na kretanje ljudi, Dartnel uspeva da sagleda širu sliku – i objasni nam zbog čega je ona važna.“ Piter Frankopan, autor knjige Putevi svile
PRIČE IZ BEOGRADSKOG ŽIVOTA
„Listajući sveske Matavuljevih pripovedaka, meni se sve čini da, i pored prijema na koji je Matavuljevo pripovedačko delo uvek nailazilo i kod kritike i kod čitalaca, majstorstvo ovog pripovedača nije pravo ni potpuno ocenjeno ni osvetljeno…
Njegov dar da u jednoj rečenici, jednoj dobro nađenoj slici iznese presek čitavog jednog vremena, ne ostavlja ga potpuno nikad i javlja se često i u najskromnijoj pripoveci. Negde u jednoj od beogradskih pripovedaka Matavulj, prolazeći ulicama glavnog grada i služeći se samo čulom sluha, daje ovako sliku društvene strukture Beograda sa kraja XIX veka: ’Negde po gospodskim kućama drndahu klaviri, a negde čujaše se glas stoke.’
I tako duž cele lektire susrećemo slična živa mesta dobro nađenih slika koje življe osvetljavaju površine oko sebe i vode radnju pripovetke napred, i sve to bez samodopadljivog podvlačenja, bez nametljivosti i didaktike, bez zastajanja i zagledanja pred sopstvenim izrazom. Jer, Simo Matavulj je bio jedan od onih književnika stvaralaca koji od svojih izražajnih sredstava nisu nikad pravili problem ni predmet diskusije, ali koji su ih, ne govoreći mnogo o njima, predano negovali i stalno usavršavali.“ – Ivo Andrić
Odigrajte avgustovski kviz!




Skorašnji komentari