Green River Holiday House – Mrežnica kakvu još niste doživjeli
Rekli bi Kinezi: ”I najduže putovanje započinje s prvim zaveslajem”, a ja ću reć: ”Bilo putovanje kratko ili dugačko, meni započinje s odlaskom u Carwiz po auto. Nabijem vas na veslanje :)”
Uzeo sam Kia-u Sportage 1.6 T-Gdi. Očekujem sad napad EKO aktivista: ”Đubre! Zagađuje planetu zemlju s tim benzincem i još se hvali!? Zašto nije uzeo auto na struju? How dare you!?”
Ja sam iz tradicionalne čučerske obitelji i kod nas se struja koristi jedino za toster, tv i još neke električne naprave za mučenje, ali nije sad ni vrijeme ni mjesto da opisujem što smo radili sestri kad je objavila da je bila u vezi s crnim Japancem.
Vratimo se mi na naše putovanje. Sunce je upeklo kao šupak nakon bakinog ljutog ajvara pa je Dragi Vođa odlučio odvesti ekipu na izlet na Mrežnicu (Petak – Subota – Nedjelja). Mogao sam ih voditi i na Hvar, ali ne treba pretjerivati ni u čemu pa tako ni u darežljivosti. Da se razumijemo, nismo išli na neku livadu sa šatorom k’o Lidlići već u ”Green River Holiday House”, predivnu kuću s bazenom i privatnom plažom na Mrežnici i s još pregršt sadržaja koje ćete otkriti, ako pročitate ovu priču do kraja 🙂
Bacili smo se na brzinu u bazen i skoknuli do obližnjeg DP restorana na ranu večeru jer smo bili gladniji od one djece iz Zambije. Restoran se nalazi uz glavnu cestu, svega par minuta vožnje od kuće. Prije polaska sam morao fotkati Valentinu, ali da ne ispadne kao da pozira. Njezin pogled je bio tajanstven kao noćni ormarić 🙂
Vratimo se na restač. Naručio sam za predjelo tjesteninu s tartufima (tartufata) i biftekom, a moj kolega Indijac aka Raj je naručio pohane žablje krakove koji su bili puno bolje predjelo jer je tjestenina nažalost bila malo raskuhana. Kud nesreća uvijek na najćelavije među nama?
Raj je za glavno jelo uzeo biftek u zelenom papru s kroketima i iako je bio zadovoljan, ovaj put je pobjedu odnjelo moje teleće pečenje s krumpirima koje se topilo u ustima kao kuglica albanskog sladoleda od 3 eura na ljetnoj žegi. Hrvatska – Indija: 1:1
Nikolina i Valentina su naručile za predjelo falafel, ali to nisam mogao objaviti. Na Mrežnici smo, a ne u Izraelu. Svetogrđe u mojim Gastro Snobovskim očima. Valjda me neće Centar Simon Wiesenthal optužiti sad za antisemitizam? Nikolina je naručila pastrvu na žaru koja je ovdje specijalitet, ali se požalila da nema okus kao da je sa žara, već više kao da je spravljena na tavi.
Valentina je uzela teleći odrezak u umaku od vrganja, ako se ne varam, ali je priznala da je moja teletina bolja od njezine. Misli svako, da je Gastro Snob biti lako. Muški dio ekipe je naručio bolju hranu, a i cugu jer su cure inzistirale na koktelima. Rekoh im: ”Niste na Manhattanu, već na Mrežnici!”, ali uzalud. Mogle su naručiti pivu kao sav pošten svijet. Naime, kokteli ovdje baš i nisu najbolji. Sve u svemu, bilo je solidno, najeli smo se, konobarica je bila ljubazna pa ćemo im morati dati još jednu priliku. PS: Raj je uzeo i jedno teleće pečenje TO GO za svoju ženu Jelenu, koja nam se pridružila kasnije te večeri. Ako to nije ljubav, onda ne znam što je.
Vratili smo se u našu rezidenciju umorni k’o Vilim Ribić od godina parazitiranja na čelu sindikata. Bilo je vrijeme za spavanje.
Inače, kuća ima tri spavaće sobe (jedna s bračnim krevetom i jednu s dva odvojena kreveta na katu te jednu s bračnim krevetom u prizemlju). U dnevnom boravku na katu je još jedan kauč na razvlačenje, tako da ovdje komotno stane 8 ljudi.
Subotnje jutro smo dočekali uz indijski omlet. Recept je isti kao za hrvatski omlet, samo ga sprema Indijac 🙂
Kuća ima svoju privatnu plažu uz Mrežnicu i kanue s kojima se možete baciti u istraživanje riječnih tokova.
Nikolina i Raj su bili najhrabriji. Krenuli su poput Mageljana u istraživanje nepoznatih prostranstava. Rekao sam Raju: ”Ako se izgubite i ostanete bez hrane, samo ju odalami s veslom po glavi. Ako nećeš ti nju, pojest će ona tebe. Glad ne pita.”



















Skorašnji komentari