Mesina – ponosna kapija Sicilije
Mesina je strateška luka na severoistočnoj jonskoj obali Sicilije. Udaljena samo nekoliko kilometara od italijanskog kopna, ona preko Mesinskog zaliva nadgleda kalabrijska brda u daljini. Vekovima je služila kao kapija ostrva i kao važna saobraćajna tačka, a danas je treći po veličini grad Sicilije sa nešto preko 200.000 stanovnika.
Istorija Mesine počinje kolonizacijom Grka u 8. veku pre hrišćanske ere, a nakon pada Rima, zauzimaju je Goti, pa Vizantinci. Veliki uticaj, kao i u ostalim delovima Sicilije ostavili su Saraceni, koji su vladali sve do 11. veka, kada Mesinu osvajaju Normani i ona postaje deo Kaljevine Sicilije. Kraljevstvo je tokom nekoliko vekova promenilo više vladarskih dinastija – Normane, Anžujce, Aragonce, Savoje, Habzburge i Burbone, a 1860. ulazi u sastav Kraljevine Italije.
Istoričari smatraju da je početkom 17. veka Mesina spadala u 10 najvažnijih i najlepših gradova Evrope. Nažalost, tokom istorije, pogađale su je brojne nesreće. Kao velika luka, Mesina je bila jedna od prvih tačaka prodora kuge u Evropu 1347. godine. Kuga je tada desetkovala stanovništvo. Brojni zemljotresi su je takođe pogađali, a među najstrašnijim su onaj iz 1783. godine koji je uništio veći deo grada, i zemljotres 28. decembra 1908. godine, koji je pratio i razorni cunami. Ovaj zemljotres se smatra najrazornijim u Evropi u 20. veku i izazvao je smrt preko 100.000 ljudi.
Za vreme Drugog svetskog rata Mesina je pretrpela velika oštećenja, posebno 1943. godine, tokom savezničkih bombradovanja.
Stanovnici Mesine zato su posebno ponosni na svoju izdržljivost i snagu, zahvaljujući kojoj se grad više puta tokom vekovao dizao iz ruševina. Zbog bombardovanja i zemljotresa mnogi važni spomenici i zdanja su uništeni, ali ovo je sa druge strane otvorilo mogućnosti da se grad uredi na savremen način, sa širokim ulicama, prelepim art-nuvo zdanjima i duhom koji odiše optimizmom „La Belle Epoque“ s početka 20. veka.
Katedrala
Mesinska katedrala iz 12. veka velikim delom je stradala tokom zemljotresa 1908. godine, ali je ubrzo potom rekonstruisana sa očuvanom kasnogotičkom strukturom. Unutrašnjost je bogato dekorisana, a ovde su sahranjene i neke značajne ličnosti, uključujući kralja Konrada, vladara Nemačke i Sicilije u 13. veku. Pored katedrale je zvonik, na kome se nalazi jedan od najvećih astronomskih satova na svetu. Svakog dana u podne zvoniku kompleksni mehanizam na zvoniku pokreće statue koje predstavljaju bitne likove iz istorije grada, i ovo je jedna od većih turističkih atrakcija. U blizini katedrale stoji ponosna statua Huana od Austrije, vrhovnog komadanta Svete lige koja je 1571. godine iz Mesine krenula u pobedu nad Osmanlijama u čuvenoj Bici kod Lepanta.
Drugi važni primeri sakralne arhitekture
Među važnim crkvama izdvaja se Santissima Annunziata dei Catalani iz 12. i 13. veka. Odlikuje je normanska arhitektura sa veoma izraženim arapskim uticajem, koji se posebno ogleda u bogatoj dekoraciji fasade.
Pažnje je vredna i Santa Maria degli Alemanni s početka 13. veka, koja je nekada bila kapela vitezova Tevtonskog reda. Ona je posebna zbog toga što predstavlja jedan od retkih primera čiste gotike na Siciliji.
Primer novije gradnje je Chiesa del Carmine, crkva podignuta u blizini katedrale nakon velikog zemljotresa 1908. godine. Predstavlja izuzetan primer kasnog baroka, sa bogato dekorisanom fasadom i unutrašnjošću.
Tvrđave
Mesina se može pohvaliti sa dve odbrambene utvrde.
Forte del Santissimo Salvatore je izgrađena u 16. veku na poluostrvu San Raineri i još uvek je u vojnoj upotrebi. Nakon zemljotresa 1908. godine, netaknute su ostale zidine ka Mesinskom zalivu, glavna kapija i jedan od dva provobitna bastiona. Na poluostrvu San Ranieri još uvek stoji svetionik podigut 1555. godine.
Forte Gonzaga je takođe izgrađena u 16. veku zbog straha od pokušaja širenja Osmanskog carstva. Tokom Drugog svetskog rata koristile su je italijanske i nemačke snage, a nakon rata bila je u vojnoj upotrebi do 1976. godine, od kada je u vlasništvu opštine. U odličnom je stanju. Oblika je nepravilne zvezde, sa više bastiona i malom kapelom unutar zidina. Okružena je šancem. U planu je otvaranje muzeja na ovoj lokaciji.
Fontane
Grad krasi više monumentalnih fontana. Među najvažnijim je Orionova fontana iz 1547. godine pored katedrale, delo čuvenog Mikelanđelovog učenika Montorsolija, koja spada u najlepše evropske fontane iz ovog perioda.
Vredi pomenuti i Neptunovu fontanu istog autora. Original se danas čuva u Regionalnom muzeju, dok je verna replika na trgu Piazza Unità d’Italia i gleda na luku.
Regionalni muzej
Museo Regionale je izgrađen na mestu nekadašnjeg manastira iz 16. veka. U 14 prostorija smeštena je istorija grada i regije iz perioda od 12. do 18 veka. Među brojnim važnim predmetima iz muzejske zbirke izdvajaju se Poliptih svetog Grigorija Antonija da Mesine iz 1473. godine i Karavađovo Vaskrsenje Lazarovo, ulje na platnu iz 1609. godine.
Granita i kanoli
U Mesini obavezno probajte sicilijanski sladoled sličan sorbetu, koji se zove granita. Najpopularniji ukusi su limun i kafa, ali i jasmin ili menta.
Još jedna tradicionalna poslastica su kanoli, koji se ovde pune rikota sirom. Na svakom ćošku u Mesini možete se osvežiti domaćom limunadom koja se prodaje na brojnim kioscima.
Pročitajte više o najlepšim italijanskim primorskim gradovima i zavodljivom šarmu obale Amalfi. Saznajte koje su najlepše plaže Sicilije.
Skorašnji komentari