Restoran Hanibal – kako jesti dobro na Hvaru, a ne potrošiti bogatstvo
Nedavno sam pisao o Splitu i Hvaru i stavio naslov: ”Ostani doma ako si siromašan”. Nije da sam se ja nešto žalio na cijene, a i mojim prijateljima iz Nizozemske su one bile ok, a o Englezima, Skandinavcima i ostalim strancima da ne govorim. Dakle, nisu Hvar i Split toliko skupi, koliko ste vi siromašni, a što je najbolje, Hvar nikad nije bio jeftiniji nego ove godine. Pola Zagreba se sjatilo tamo. Apartmani su jeftiniji, restorani pa čak i Carpe Diem.
Zadnji put sam napisao na Fejsu da je Dragi Vođa na Hvaru i da molim imućne ugostitelje da mi se jave, a da me Lidlić poduzetnici izbjegavaju k’o da imam koronu. Nije prošlo niti pet minuta, a već mi se javio povratnik iz SAD-a, Anthony Jurica. Ima u Hvaru dva restorana na Trgu sv. Stjepana: ”Hanibal” i azijski restoran ”Spice”.
Anthony je inače s otoka Lastova, ali kako se lova vrti na Hvaru, bacio se ovdje u poduzetničke vode. Rekao mi je tad da je zatvoren, ali da će kroz dva tjedna otvoriti restorane kad na Hvar dođe više gostiju pa da mu se kao utjecajni Gastro Snob javim i dam svoj vrijednosni sud o njegovoj klopi. Uvjeravao me da se na Hvaru može pojesti dobro po pristupačnim cijenama. Inače, na restoranu ima i naljepnicu ”Ovdje štiti UGP”. Ekipa iz Glasa poduzetnika se širi brže od korone.
Trebao sam doći s kolegicom Reom koja je vegetarijanka, ali je ona u zadnji čas otkazala put jer je imala poplavu u stanu. Rekao sam joj sto puta da će joj se povrće osvetiti. Neće nesreća na mesojede.
Razmišljam već dugo da kupim neku zemlju na Hvaru i sagradim vilu s bazenom. Sjeli su mi poticaji pa da ih pametno uložim. Kao da je Bog čuo moje želje jer sam odmah na izlasku iz katamarana ugledao kolegicu Tamaru, inače vlasnicu arhitektonskog ureda TomTam u Zagrebu.

Restoran Hanibal -.Hvar – Tamara Lipić i Dragi Vođa aka Vin Diesel za siromašne, Foto: Ana Barać, Flash.hr
Bila je tu s prijateljicom Anom koju isto znam. Pozvao sam ih da mi se pridruže na ručku u restoranu Hanibal i odmah dao Tamari do znanja da očekujem projekt za Vilu Dragi Vođa. Betonski lavovi na ulazu, fontana s delfinom, slika kardinala Stepinca na dnu bazena,… nikakav kič ne dolazi u obzir. Želim da sve izgleda luksuzno i sa stilom.
Smjestili smo se na prekrasnoj terasi restorana koji nije dobio ime po ljudožderu iz filma već po Hanibalu Luciću za kojeg ste čuli isto kao i za Madagaskar.
Naručili smo za predjelo tatarski biftek i tartar od tune.
Hrana je prilično brzo stigla na stol, a ja sam odmah nabacio osmijeh poput Franje Tuđmana kad je prvi put namjestio izbore. Tartar se topio u ustima kao led u frižideru blagajnice Željke. Sad će se sigurno javiti neka Mirjana iz Sesveta: ”Ne bih nikad jela sirovo meso. Fuj!”. Što reći takvim ljudima? ”Bolje jesti sirovo meso, nego biti siromašan.”
Odmah sam rekao ljubaznoj konobarici: ”Dvije čaše bijelog vina za mene i Tamaru i čašu vode za Anu.” Moja ruka je kratka, ali široka.
Mora da sam bio izrazito duhovit jer se Ana nije prestajala smijati. Mislim da mi je u jednom trenutku čak i rekla da imam bolje šale od Branka Uvodića.
Vrijeme u dobrom društvu brzo prolazi pa je tako došao red i za glavno jelo. Naručili smo avokado burger, pileća prsa s pancetom i njoke s kozicama i tartufatom.

Restoran Hanibal -.Hvar – Njoki s kozicama i tartufatom, Foto: @DearLeaderJoe – Dragi Vođa, Flash.hr












Skorašnji komentari