Green River Holiday House – Mrežnica kakvu još niste doživjeli
Na sreću, nije došlo do kanibalizma. Vratili su se živi i zdravi. U jednom trenutku je Jelena predložila da odemo s autom na kratki izlet (desetak minuta vožnje) do OTOKA LJUBAVI, ali meni je cijelo vrijeme na pameti bio neki otok pljeskavica ili janjetine. Umirao sam od gladi. Ne mogu biti romantičan na prazan želudac.
U blizini je bio drugi DP restoran uz samu Mrežnicu – Mrežnička kuća. Vlasnici su isti.
Svratili smo do njega i naručili čips od šarana za grickanje dok ne odlučimo što ćemo za ručak. Cure su opet inzistirale na koktelima. Nisu se dovoljno opekle dan ranije.
Ovaj put sasvim drukčija priča. Ne znam jel’ bio bolji čips ili kokteli. Šaran je hrskao u ustima poput cvrčaka koje trgovački lanci uvode na svoje police kako bi napaćeni narod imao pristup jeftinim proteinima.
Nakon prve pive jer sam bio skeptičan, naručio sam i ja koktel. 6 eura čistog užitka u čaši. Mea Culpa.
Meni im je top. Mrežničko – azijski fusion. Raj je naručio Kung Pao – sporo pečeno carsko meso, sushi riža, coleslaw salata, svježa lisnata salata, kuhano jaje, daikon.
Nešto bolje već dugo nisam probao. Jeo bi ovo dan i noć. Navukao sam se na Kung Pao kao HDZ na proračun.
Cure su se odlučile za Beyond burger – veganski burger s pljeskavicom od hidrolata graška, BBQ umakom, rajčicom, karameliziranim lukom, zelena salata, pecivo od konoblje i krumpirići od batata.
Nije meso, a ima okus po mesu. Neka vradžbina je u pitanju. Da su ovo jele prije stotinjak godina, gorjele bi na lomači.
Ja sam kao tradicionalist naručio svinjska BBQ rebrica s coleslaw salatom i fenomenalnim krumpirićima, ali suza niz oko mi je krenula kad sam probao Kung Pao.
Otići na ručak, a ne naručiti desert je kao zarediti se za svećenika, a ne baciti pogled na malog ministranta. Morali smo se zasladiti. Čokoladni lava cake, pohani sladoled i fenomenalne palačinke s domaćom marmeladom. (Molim osoblje restorana da u ponudu uvrste i Lino Ladu – bijelu, miješanu, a možda i creamy Gold. Hvala).
Ne znam što je bilo bolje. Fotke Dragog Vođe aka samozatajnog Boga fotografije govore tisuću riječi pa procijenite sami.
Sva ta klopa s koktelima, koštala je samo 155 eura. I onda netko kaže da je Hrvatska skupa 🙂
Zadnji dan su nam se pridružili gosti iz Zagreba. Sestra Dragog Vođe aka Helena sa sinom Ryukijem, njezin gitarist Brane iz banda Slicky Vroom, Vana i njezina frendica te vlasnik Ambient Parka i Gabriel sireva (mliječnih proizvoda) aka Aleksandar Grgić.
Svi su morali pozirati pred kamerom ne bi li se pohvalili na društvenim mrežama kako žive bolje od ostatka nacije.
Ne treba ni spominjati da Dragi Vođa živi najbolje 🙂
Aleks je samo promatrao sa strane i prikupljao ideje za svoje poze.
Raj me zamolio da ga fotkam, al’ da na fotki izgleda kao Vin Diesel. Rekao sam mu da nije ćelav i da je Indijac i da ne može izgledati kao Vin Diesel, a on je rekao: ”Nema veze. Imam bijelu potkošulju :)”
PS: Raj je inačne glavni uvoznik indijske radne snage u Hrvatsku. Ako napaćeni narod Mrežnice treba djelatnike ili bilo tko drugi u Hrvatistanu, javite se indijskom Vin Dieselu 🙂
Sredio se za asistiranje Aleksandru u pripremanju roštilja (Dva se nalaze na imanju).
U sklopu imanja, iza drugog roštilja se nalazi i park za djecu: tobogan, trampolin, ljuljačka i malo nogometno igralište.
Naravno da sam morao odigrati s Ryukijem jedan na jedan i naravno da sam ga pobijedio. Ne zovu me uzalud čučerski Ronaldo.
Rekao sam mu kao brižan ujak da drugi put vježba stolni nogomet prije odlaska na veliki teren sa mnom.
U iščekivanju roštilja, ubijali smo se u sjajnim ”Gabrijel” kozjim i ovčjim sirevima. Nije tu bilo mjesta za Gaudu iz Dione i slične sireve za radničku klasu.
Najbolji roštilj je onaj kojeg napravi netko drugi. Hvala Aleksu što se kuhao cijeli dan kraj vatre, ali i Raju na asistiranju. Ja bih im pomogao, ali me baš nakon nogometa nešto priklještilo u leđima.
Što reći i koju poruku poslati za kraj? Tri dana čistog hedonizma na samo sat vremena od Zagreba. Nismo čak imali ni problema s komarcima jer su pili krv na nekoj drugoj lokaciji. Sigurno se sada pitate: ”Ma tko si danas može priuštiti villu s bazenom? Kako ga nije sram promovirati ovakav luksuz dok napaćeni narod gladuje? Tko mu sve to plaća? Sigurno ne zarađuje pošteno!”
Vjerovali ili ne, cijela ova kuća aka ”Green River Holiday House” sa svim popratnim sadržajem, može se iznajmiti za samo 350 eura po danu. Kada to podijelite na 6 ili osam osoba, čak si i moja blagajnica Renata može priuštiti ovakav izlet.
Kako smo došli, tako smo se i vratili. Bilo kuda, Carwiz svuda 🙂
Autor: Josip Novosel aka Dragi Vođa aka Vin Diesel za siromašne, samozatajni bacač uroka iz Čučerja i prijatelj imućnih, dopisni član magazina ”Misli svako da je nama tajkunima lako”, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i Gastro Snob.






























Skorašnji komentari