– Jerevan, prestonica sa pogledom na Ararat – Travel Magazine

Jerevan, prestonica sa pogledom na Ararat

Jerevan, prestonica sa pogledom na Ararat

Put do Jerevana vodi preko međunarodnog aerodroma ‘Zvartnots’, ali za turiste iz naših krajeva, najčešće, preko kopnenog graničnog prelaza sa Gruzijom – Sadakhlo. Budimo iskreni, ko bi se iz Srbije ili okruženja, direktno turistički uputio u glavni grad Jermenije?

Obično se Jermenija, njen glavni grad i manastiri obilaze iz Gruzije, pa se potom, opet iz Gruzije odlazi u susedni Azerbejdžan. „Kavkaski trougao“, bogom dan za ljubitelje prirode, dobre kuhinje, vina i uopšte putovanja, komplikovan, u političkom smislu, izujedan ugrizima rata i razaranja, rascepkan pa ponovo sastavljan, leži kao enigma neupućenima u složena internacionalna pitanja. Ko gde sme i sa kim, koje su granice zatvorene i za koga, a koje nisu? Južna Osetija, Abhazija, Nagorno Karabah… Možda ćemo ih mi, sa Balkana, ipak najbolje razumeti.

Iz Tbilisija se autobusom, kolima ili maršutkom-kombijem, može stići za oko šest sati, katkad zanimljive, a još više naporne i dosadne vožnje. Preko gradića Sadaklo, Dilidžan i Sevan, brojnih sela i pustih polja, kanjona i šuma čežnjivih jesenjih valera. Stada ovaca i pastiri na konjima, traktori zarasli u korov zauvek zaboravljeni na njivi pored puta, kiosci na obali najvećeg jermenskog jezera Sevan u kojima se prodaje sveža riba. Posebno upečatljiva su džinovska fabrička postrojenja u kojima odavno više nema radnika i dimnjaci iz kojih, srećom po okolnu prirodu, verovatno nikada više neće kuljati dim. Zarđali skeleti industrije komunističke ere i gradići utonuli u san oko njih, nemo počivaju negde na severu Jermenije.

Konačno, i on je tu. Na ulazu u glavni grad, sa njegove severne strane, na uzvišenju, budno bdi statua Majka Jermenija – Majr Hajastan, na pijadestalu, 51 metar visoka, smeštena u parku Pobede, vidljiva gotovo iz svih kutaka grada. Na njenom mestu, do pre samo nekoliko dececenija, stajala je statua Staljina.

Jerevan je po mnogo čemu poseban grad. Jedan je od najstarije trajno naseljenih mesta na planeti. Sa gotovo svake tačke u gradu može se diviti njegovom veličanstvu, plananini Ararat. Doduše, kada nema zagađenja. Pored ugašene vulkanske kupe većeg, tu je i Mali Ararat, planine koje imaju snažnu, simboličku vrednost od gotovo nacionalnog značaja za Jermene. One su na grbu grada, u pesmama u kojima se oplakuje izgubljena zemlja, na pečatu u pasošima onih koji su došli da ih izbliza vide i u srcima stanovnika ove pomalo mistične zemlje. Ipak, Ararat se ne nalazi u Jermeniji već u susednoj Turskoj. Jerevan se sa njim od 1922. godine gleda žudno i čežnjivo kao Tantal sa granama sa kojih vise najlepši plodovi voća… tako blizu, a tako daleko.

Jerevan odaje utisak organizovanog, čistog, širokogrudog, prostranog i pristupačnog grada, sa širokim i lepim bulevarima koji podsećaju na one u Parizu. Monumentalne građevine boje kamena peščara, noću ukusno osvetljene, sreću se svuda, naročito na velikim trgovima. Takav je i Trg Republike – Hraparak, ukrašen nacionalnom galerijom i muzejom, hotelom Marriot i pevajućom fontanom. Pažljivo odabrane pesme i kompozicije, igra svetlosti i vodoskoka, prave od, čini se jednostavne konstrukcije, prvorazrednu atrakciju. Segment jednog od Hačaturijanovih dela, čaša ceđenog soka od nara (voće koje nosi pridev ‘nacionalno’) i mesto na klupi negde na trgu, jednostavan je recept za neizbrisivo sećanje.

Ostale zanimljive putopise pročitajte ovde.

Recept za zadovoljstvo se može naći i u nekom od restorana ili kafea koji gledaju na impresivno zdanje Jerevanske opere. Uz čašu ili dve najpoznatijeg i svetski priznatog jermenskog konjaka, po imenu, gle čuda – Ararat, neonska svetla kojim je opera ukrašena, blistaju razigranije i svetlije. Pomenuto žestoko piće je bilo omiljeno gospodinu Vinstonu Čerčilu, pa mu ih je drug Josif Visarionovič Džugašvili, poznatiji kao Staljin, slao u sanducima.

Do veličanstvenog spomenika ‘Kaskade’ od Opere se stiže za tili čas. Grandiozni projekat iz sedamdesetih godina prošlog veka koji, mada na prvi pogled tako ne deluje, i dalje nije završen. Nakon uspona i savladavanja 456 širokih stepenika, stiže se na vrh, a posle njega, tamo gde bi trebalo da se nalazi finale hrabro zamišljenog kompleksa, zjapi džinovska rupa, „ukrašena“ davno zarđalim žicama armatura, betonski blokovi i pokoji kran, paralizovan usred nedostatka sredstava… Pogled na grad je sa ovog mesta najlepši, i zato se uloženi trud da bi se do njega stiglo, višestruko isplati. Na širokim terasama poređanim usput, žubori voda elegantnih fontana sa pokojom skulpturom umetnika modernih shvatanja. Kada bi se kaskada „uspravila“, bila bi visine Empire State Building-a u Njujorku!

Nedosanjani san, recimo Beograđana, za Jerevance je odavno java. Iako sa svega dve linije, metro funkcioniše besprekorno. Umesto karte, za ‘čekiranje’ je potreban maleni, pomalo komičan plastični žeton koji staje, kada se dram (jermenska valuta) konvertuje u našu valutu, 15 dinara.

Doći u Jerevan, a ne posetiti Muzej genocida – Tsitsernakaberd, ravno je grehu. Potresna priča o turskom genocidu nad Jermenima, u vreme vladavine sultana Abdul Hamida u sutonu Osmanske imperije, koji je trajao od 1915. do 1922. godine i u kome je, kako brojni istorijski izvori tvrde, brutalno i zverski mučeno, silovano i pobijeno milion i po jermenskih civila, uglavnom na tlu današnje Republike Turske, u Anadoliji. Na ulasku u muzej-spomen park, nalaze se parcele sa stotinana zasađenih jelki od strane državnika, delegacija i organizacija, kao izraz dužnog poštovanja i saosećanja. Među njima je i ona koju je 2009. godine posadio tadašnji predsednik Srbije Boris Tadić. Muzej je počeo da se gradi 1965. godine, na pedesetogodišnjicu početka stradanja. Bolna svedočenja pretočena u pisma, fotografije, novinske članke i izveštaje, izazivaju kod posetilaca duboku saosećajnost, tihe uzdahe, a neretko i suze. U sklopu kompleksa, kao kruna, nalazi se večna vatra, okružena sa 12 mermernih, blago povijenih ploča, koje simbolizuju 12 izgubljenih provnicija, zid na kome su ispisana imena sela i gradova u kojima je jermensko stanovništvo mučeno i ubijano i iz kojih je deportovano, najčešće u pustinje Sirije. Na kraju, tu je i 44 metra visok pilon-stela, simbol preporoda jermenskog naroda. Za one koji su sumnjičavi i misle da se radi o demonizaciji Osmanske imperije, poseta ovom potresnom kompleksu pružiće šansu činjenicama da govore same za sebe.

Jermeni se po jednom tužnom podatku izdvajaju od drugih naroda: ima ih gotovo trostruko više po belom svetu nego u domovini. Od Australije, preko Irana, Sirije, Francuske pa sve do SAD-a. Oko tri i po miliona ih živi u matici, a oko osam miliona na ostatku planete. Razlozi za emigraciju su pomenuti pogrom, ali i ekonomski. Zanimljivo je, na primer, da su jermenskog porekla čuvena američka pevačica Šer, teniser Andre Agasi, glumac Majk Konors i mnogi drugi umetnici i naučnici svetskog glasa. Treba li pomenuti najpoznatiju svetsku starletu po imenu Kim?

Šetajući bulevarima, ulicama i uličicama, u vazduhu se mogu osetiti sladunjavi mirisi parfema. Čini se da ga njegovi stanovnici ne štede, naručito nežniji pol. Devojke se oblače prilično atraktivno i savremeno. Njihove tamne i guste obrve, duge i lepe kose kao i prepoznatljive krupne kestenjaste oči, pravi su ukrasi ovog grada. Mešajući se sa mirisnim notama poznatih parfema, iz restorana sa domaćom tradicionalnom kuhinjom dopiru mirisi čorbe (od jogurta je najpopularnija), preukusnog roštilja koji je nezaobilazan, zatim specijaliteti kao što su dolme i tipični kavkaski hleb lavaš. Da se radi o gradu kosmopolitskog duha, otvorenog za sve gastronome, govori i prisustvo brojnih picerija, kineskih i restorana sa mediteranskom kuhinjom…

Uz čašu vina od nara i pogled na Ararat (video se ili ne), Jerevan je klizio u noć, crnu i toplu kao oči ljudi koji se sreću u njemu. Jerevančina!

Ostale zanimljive putopise pročitajte ovde.

Podelite ovaj članak...
30Shares

Author: Aleksandar Mikić

Podelite ovaj članak...

3 Komentara

  1. Divan putopis – sažeto i lepo napisano, ali s osnovnim informacijama, a nadasve – budi emocije! Kako je, tako je… vredi otići! Hvala!

    Pošaljite odgovor
  2. Korektno napisano, samo ne bi bilo najpametnije kombinovati sa Azerbejdžanom. Tj ko pije kafu u Jerevanu ne pije u Bakuu.

    Pošaljite odgovor
  3. Pozdrav iz carobnog Jerevana. Opis je sazet, ovaj grad nudi mnogo. Steta sto nije destinacija nasih turista.

    Pošaljite odgovor

Pošaljite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *