Vaši putopisi – Poseta Firenci, kolevci renesanse – Travel Magazine

Poseta Firenci, kolevci renesanse

Poseta Firenci, kolevci renesanse

Firenca, rodno mesto renesanse, jedan je od najlepših gradova kako Italije, tako i sveta. Grad u kojem se nalazi najveća kolekcija renesansnih dela, u svetu, i grad u kojem su rođeni Vespuči, Aligijeri, Da Vinči, Mikelanđelo, Donatelo, Galileo i mnogi drugi.

Glavni grad Toskane posetili smo u okviru putovanja po Toskani. Nažalost, imali smo samo jedan dan u ovom magičnom gradu, što apsolutno nije dovoljno, ali zadovoljna sam koliko smo uspeli da obiđemo.

Pred samo putovanje sam sastavila listu šta želim da obiđem i ako nisam znala koliko ćemo tačno vremena provesti u Firenci, što mi nije puno pomoglo jer većina atrakcija za koje kupujete karte online zahteva da unesete tačno vreme kada ćete atrakciju posetiti.

Od srednje škole mi je želja da vidim Mikelanđelovog Davida i kada sam konačno bila u prilici da ga vidim, svakako da sam galeriju Akademije stavila na prvo mesto. Tako da je Ufici galerija, u kojoj se nalazi najviše renesansnih dela na svetu, pala u drugi plan. Sramota, slažem se, ali nisam znala koliko vremena ćemo imati i da li bih stigla da posetim obe – na kraju se ispostavilo da je za galeriju Akademije dovoljno 20-ak minuta od kojih sam 15 provela diveći se Davidu, i iz Firence smo krenuli u osam uveče što bi mi dalo dovoljno vremena da posetim i Ufici, ali to sam saznala kasno da bih došla do karata.

Dok gledate mapu Firence nemojte da se prepadnete ukoliko određene atrakcije izgledaju daleko jedna od druge, nisu. Gradsko jezgro se može obići peške, i bez žurbe, pa da krenemo.

U Firencu smo stigli oko 10 ujutru i došli do crkve Santa Maria Novella gde nas je čekao lokalni vodič koji će povesti grupu u šetnju koju smo, naravno, preskočile – evo zašto uglavnom preskačem ture sa vodičem – gubljenje vremena. Sve informacije uglavnom mogu da nađem na internetu i u štampanim vodičima, a kada se ide sa velikom grupom, tog vodiča ne možete ni da čujete, samo „protrčite“ i tako dalje.

Pošto smo imale ulaznice za zvonik katedrale, prvo smo se uputile tamo, ali moja mapa aplikacija je omanula, pa smo prvo prošetale uz reku Arno.

Na reci Arno nalazi se jedanaest mostova, od kojih je najpoznatiji Ponte Vecchio. Do 13. veka ovaj most bio je jedini prelaz sa jedne strane reke na drugu, a današni most izgrađen je ponovo nakon poplave 1345. godine. Ovo je jedini most koji Nemci nisu srušili za vreme Drugog svetskog rata, navodno je samom Hitleru bio previše lep da ga sruši.

Dok se šetate njime uopšte nemate osećaj da ste na mostu, pre da ste u nekoj uskoj uličici koje ja obožavam. Nekada su se na ovom mostu nalazile mesare i ribarnice, međutim danas je krcat zlatarama i juvelirnicama.

Nastavile smo dalje prema trgu Sinjorija na kojem je palata Vecchio u kojoj je Parlament. U palati Vecchio je i soba sa mapama koja čuva kolekciju globusa i mapa naslikanih na pergamentu koji prikazuju svet iz 1563. godine. Na trgu ispred palate nalazi se mnoštvo statua među kojima su kopija Mikelanđelovog Davida, Amantijev Neptun, Đambolonjina Otmica Sibinjanki, Čelinijev Persej sa glavom Meduze i druge. Odavde smo konačno krenule do katedrale Santa Maria del Fiore koja je verovatno prvo što pomislite kad neko kaže Firenca. Na trgu se pored katedrale nalaze i zvonik i krstionica.

Ulaznica košta 18 evra, važi 72h od prvog ulaska i obuhvata ulaz u krstionicu, penjanje na zvonik i kupolu katedrale, kriptu unutar katedrale i muzej radova Duomo, ulaz u samu katedralu je besplatan. Ukoliko želite da se popnete na kupolu katedrale morate unapred rezervisati tačno vreme posete. Mi se nažalost nismo peli na kupolu, jer nisam mogla da nađem slobodan termin iako sam htela da rezervišem kartu nedelju dana ranije – primaju samo određen broj ljudi dnevno, tako da morate mnooogo ranije rezervisati.

Umesto na kupolu, popele smo se na zvonik. Ulaznice za zvonik se ne mogu kupiti na licu mesta, samo online ili na biletarnici negde na trgu. Loša strana je što ovde ne postoji „skip the line“ bez obzira na to što imate kartu. Zvonik je visok 85m i do vrha vas vodi 414 stepenika, opcija lift ne postoji. Penjanje je nezgodno, jer je stepenište veoma usko i na nekim delovima je jedva izvodljivo da se dve osobe mimoiđu, ali je super ukoliko ste preskočili dan u teretani. Ne brinite, ne morate da se popnete uz 414 stepenika odjednom, postoje tri „terase“ na kojima možete da povratite dah. Kada dođete na vrh pogled koji se pruža na Firencu je toliko divan da ćete zaboraviti na penjanje.

Katedrala se nedeljom otvara u jedan posle podne, tako da je posle posete zvoniku još bilo rano da posetimo i katedralu, pa smo otišle do krstionice. Krstionica Svetog Jovana posvećena je zaštitniku Firence. Oktagonalna građevina jedna je od najstarijih u Firenci, ispod nje leže ostaci rimske palate, a datum gradnje varira od 5. do 7. veka. Unutrašnjost je bogato ukrašena mozaicima, a krstionica je najpoznatija po svojim bronzanim vratima. Istočna vrata, poznata i kao „Rajske dveri“ podeljena su na 10 panela koja prikazuju scene iz Starog zaveta. Vrata koja se nalaze na krstionici su kopija, zamenjena 1990. godine, dok se original nalazi u muzeju u koji možete ući sa ovom ulaznicom.

Sledeća na listi bila je bazilika Santa Croce. Ulaznice smo takođe kupile online, ovde. Santa Croce predstavlja groblje velikana Firence. Ovde su sahranjeni Mikelanđelo, Rosini, Makijaveli i Galileo, postoji i Danteov spomenik/grobnica, ali on nije sahranjen ovde. Imali smo sreće što je termin koji smo izabrale za posetu bio prvi za taj dan, tako da smo u baziliku ušle među prvih desetak ljudi što je svakako WOW, složićete se, jer je sve uvek krcato turistima, videti ovoliki prostor skoro prazan je nešto neopisivo.

Ispred bazilike je trg Santa Croce na kojem se svake godine igra fudbalska utakmica Calcio Storico Fiorentino, u srednjovekovnim kostimima. Jednom sam naletela na film Lost in Florence u kojem je baš reč o ovoj utakmici, pa ako nekog zanima, eto. Tražila sam film sa dešavanjem u Firenci, i ovo je delovalo kao neki romantičan film koji ću pregurati samo da bih videla divne kadrove Firence, na kraju dobih veoma nasilan fudbal.

Uputile smo se ka galeriji Akademije i mojoj ljubavi iz srednje škole – Davidu. Ulaznice smo kupile online, ovde. Red nije bio dugačak kako to ume biti, ali zašto gubti vreme kada možete da kupite karte unapred i ne mislite na čekanje? Kada kupite kartu online, dobijete vaučer koji na licu mesta menjate za kartu, znači ne možete ući sa vaučerom koji dobijete na mail, nakon kupovine. Kako sam gore već spomenula, galerija nije velika i ne treba vam mnogo vremena da je obiđete. Pored Davida, ovde se nalazi najvažnija kolekcija Mikelanđelovih skulptura na svetu. Ima i skulptura drugih umetnika kao i renesansnih slika. Divljenje koje osećam prema Davidu ne mogu da stavim u reči pa evo slike.

Vratile smo se do katedrale, koja je sada bila otvorena, ali sa kilometarskim redom ispred nje. Iz iskustva znam da se u kilometarskim redovima ispred katedrala ne čeka puno, tako da nemojte da vas uplaši red pred bilo kojom katedralom. Čekale smo možda pola sata.

Ova ogromna gotička građevina izgrađena je krajem 13. veka, kupola je dodata tek u 15, a fasada nije bila završena sve do 19. veka. Kako sam već spomenula, na kupolu se možete popeti kako biste što bolje videli samu kupolu na koju su cigle polagane u obliku riblje kosti po uzoru na rimski Panteon. Do vrha ima 463 stepenika. U katedralu ne možete ući u šortsu i golih ramena, tako da je najbolje da spakujete nešto da se umotate ukoliko ne želite da provedete vreme čekajući u redu za džabe. Svuda oko katedrale ima prodavaca koji prodaju ešarpe, ali jeftinije vam je da ponesete od kuće.

Nakon posete katedrali vratile smo se do trga Sinjorija, gde smo napravile pauzu za kasni ručak u restoranu Il Davido, sa divnim pogledom na trg. Pošto je bilo već kasno popodne, ostatak vremena smo provele kupujući suvenire, jer kako da se vratite s putovanja bez suvenira za sebe i pola familije?

Svakako Firenca nudi mnogo više nego što ovaj putopis obuhvata, i nadam se da ću neki sledeći put imati priliku da provedem više vremena u ovom gradu.

Ukoliko u Firenci boravite više dana, svakako se isplati kupiti Firenze Card koja Vam pruža mnogo pogodnosti pri poseti atrakcijama.

Ukoliko vam se svideo putopis autorke Tijane Đukin, njene putne avanture možete pratiti na Instagramu: @daysoftia i na blogu travelingturtletales.com.

Fotografije: Tijana Đukin

Podelite ovaj članak...
162Shares

Author: Tijana Đukin

Podelite ovaj članak...

4 Komentara

  1. већ у другој реченици низ нетачних информација….да су у Фиренци рођени Да Винчи, Микеланђело, Галилеј…

    Pošaljite odgovor
  2. можда би зато било добро да следећи пут ипак не кажете да је тура са водичем ,,губљење времена“ и ипак се прикључите групи како би чули информације…

    Pošaljite odgovor
    • Nikola, informacije su prikupljene sa internet stranica i vodiča. Vi onda prošetajtebsa vodičem ako se nađete u Firenci pa mi javite šta on kaže gde su rođeni.

      Pošaljite odgovor
      • Податак о рођењу Микеланђела се углавном везују за место Капрезе, мада постоје и извори да се ради о месту Казентино…Леонардо је рођен недалеко од места Винчи, а Галилеј у Пизи…тачно је да су сви они у неком моменту боравили и живели у Фиренци.

        Овде заправо није злонамена критика, желим Вам само указати да рећи да је нешто губљење времена, морате за то имати добар основ (тј. поуздане информације). Водича има разних, то је чињеница, нису ни сви предани свом послу, али када истражујете информације, интернет није релевантан. Препоручио бих нпр. књигу ,,Живот славних сликара и вајара“, написану од стране Ђорђо Вазарија, неко ко је био савременик једно дела тих уметника. Има још много књига са томе тематиком као што су ,,Агонија и екстаза“, ,,Живот Мона Лизе“ итд.

        Само ћу још додати да не можете многе ствари пронаћи на интернету или је тешко доћи до њих, попут прича и догађаја људи који у тим градовима живе (па и водича), они који ће вам рећи и пренети начин живота, како је њихов живот организова, што су њихови проблеми, а шта је то позитивно у њиховом граду…сигуран сам да и ви имате много прича из места одакле сте или места где живите / радите. То су информације које не можете пронаћи у водичима. Тако да зато сл. пут размислите да ли је обилазак са водичем ,,губљење времена“.

        Pošaljite odgovor

Pošaljite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *