Sokobanja – pedeset nijansi zelene
Prilaz vodopadu je lepo uređen. Na vrhu vodopada je plato sa klupama i stolovima, a do podnožja vodopada se spušta strma staza uz koju je postavljen rukohvat. U podnožju vodopada je drveni mostić ispod kojeg reka nastavlja svoj tok posle stropoštavanja sa visine od oko 17 metara, ostavljajući zadivljenog posmatrača u oblaku kapljica nastalih penušanjem vode pri padu.
Vodopad predstavlja svojevrstan simbol Sokobanje i još od 1948. godine je zaštićen kao spomenik prirode, a njegov naziv potiče od lokalne reči ripati, što znači skakati.
Na samo pet minuta laganog hoda nalazi se još jedan znatno manji vodopad, ali ga vredi obići zbog izuzetno lepog ambijenta koji ga okružuje. Ovaj vodopad poznat je kao Mala Ripaljka.
Okolina Sokobanje
Manastir Jermenčić
Nastavljajaći šetnju od sokobanjskih vodopada makadamskim putem, posle oko pola sata doći ćete do manastira Jermenčić. Manastir je sagrađen 1392. godine i posvećen Arhangelima Mihajlu i Gavrilu. Ne postoje pisani tragovi o tome ko je sagradio manastir, ali su u narodu o tome uvrežene dva legende. Prema jednoj, sagradili su ga jermenski vojnici koji su se u Kosovskom boju borili kao turski vazali protiv Srba, a prema drugoj grčki monasi koji su bežeći pred Turcima ovde pronašli svoj duhovni mir.
Manastir se nalazi u izuzetno lepom prirodnom okruženju, ali je samo jednom godišnje otvoren – na praznik Arhangela Gavrila, 26. jula kada se ovde održava sabor.
Crkva svetog Ilije u selu Izvor
Ako se od Sokobanje uputite ka Knjaževcu, nailazite na selo Izvor. Na samom ulazu u selo nalazi se za ovaj kraj veoma značajna crkva posvećena svetom Iliji. Ona je zadužbina kneginje Perside, supruge kneza Aleksandra I Karađorđevića (Karađorđev sin, a otac kralja Petra I) i predstavlja jedan od najstarijih verskih objekata sokobanjske opštine.
Vrelo Moravice
Na oko 200 metara od crkve svetog Ilije nalazi se još jedan prirodni biser ovog kraja – vrelo reke Moravice. Voda na izvoru je čista i hladna, a u njoj se mogu naći rakovi i nekoliko vrsta riba. Oko izvora je uređen prostor sa nekoliko letnjikovaca, pa ovde možete uživati u bujnom zelenilu i žuboru vode.
U blizini izvora se nalazi lepo uređen ribnjak sa kalifornijskom i zlatnom pastrmkom. Ovde možete kupiti ribu, sami je spremiti ili naručiti gotovu.
Sesalačka pećina
Da biste iz Sokobanje stigli do Sesalačke pećine, krenite ka Knjaževcu i pratite putokaz za selo Sesalac, a potom za samu pećinu. Put je uglavnom asfaltni, a tek manji deo pred kraj je makadamski, ali je sasvim zadovaljavajućeg kvaliteta i na toj deonici. Prostor ispred pećine je uređen i čist, sa većim brojem klupa i stolova za odmor, prostorom za roštiljanje i dostupnom pijaćom vodom. Ulaz u pećinu je veliki i pristupačan, a unutrašnjost ispunjena raznolikim pećinskim ukrasima. U jednom delu pećine postoji i reka ponornica. Pored same pećine postoje uređene staze za šetnju, kao i put koji vodi do malog veštačkog jezera nastalog pregrađivanjem Sesalačke reke.
Prema lokalnim legendama, u pećini su se svojevremeno skrivali hajduci, pa ne čudi što mnogi istražuju njene skrivene hodnike u nadi da će pronaći davno ostavljeno blago.
Selo Vrmdža
Ovo je jedno od retkih sela u Srbiji iz kojeg se stanovništvo ne iseljava, već se u njega doseljava. Kada je pre nekoliko godina bio najavljen smak sveta, veliki broj ljudi iz Srbije, ali i sa različitih strana sveta, pohrlio je u ovo selo smatrajući ga jedinim sigurnim mestom na planeti koje će odoleti svim nedaćama.
Na putu od Sokobanje ka Aleksincu postoji vidno istaknut putokaz ka ovom selu. Selo je veoma slikovito, sa uglavnom starinskim kućama razbacanim po brežuljcima. U središnjem delu sela se nalazi uzvišenje sa strmom stenom na kojoj su ostaci nekadašnjeg Latingrada. Smatra se da je ovde postojalo utvrđenje podignuto još za vreme cara Justinijana. Na tom uzvišenju postoji nekoliko klupa sa stolovima odakle možete posmatrati celo selo i okolinu.
Pored Latingrada vodi put do Vrmaškog jezera. Ovo je malo prirodno jezero, prečnika oko 50m sa lepo uređenom okolinom. Sliku jezera upotpunjuje veličanstveni Rtanj svojim piramidalnim oblikom. Idući ka jezeru, proći ćete pored nekoliko izvora pijaće vode i prelepe vodenice u čijem sklopu se nalazi i jako lep etno restoran sa bogatom ponudom domaće hrane i pića. Osim toga, ovde možete kupiti brašno od raznih žitarica mleveno na vodenici ili med koji se ovde proizvodi.
U selu postoji crkva svete Trojice, sagrađena 1818. godine na temeljima stare crkve iz XIII veka. U parohijskom domu postoji etno muzej u kojem su izložene narodne nošnje ovog kraja, razna grnčarija, posuđe od drveta i razni drugi predmeti vezani za istoriju ovog kraja. Takođe, možete videti staru školu iz 1834. godine.
Bovansko jezero
Ovo jezero se nalazi između Aleksinca i Sokobanje. Jezero je tokom cele godine pogodno za ribolov, a bogato je raznim vrstama ribe. Zbog vodosnabdevanja Aleksinca na jezeru je zabranjena vožnja čamaca na benzinski pogon.
Na jezeru ima i nekoliko uređenih plaža, a voda je izuzetno prijatna za kupanje. Tokom letnje sezone postoji organizovan prevoz do jezera. Tokom aprila i septembra na jezeru se održava jedriličarska regata.
Planina Rtanj
Penjanje na najviši vrh Rtnja, Šiljak, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 1.565 metara, mnogima predstavlja izazov. Do vrha postoji nekoliko staza, ali je najjednostavnija ona koja polazi iz sela Mužinac. Koliko god da vam se Rtanj učini malim, računajte da će vam za uspon trebati nekoliko sati. Sav uloženi trud na vrhu će biti nagrađen fantastičnim pogledom na Stol, Veliki krš, Suvu i Staru planinu, a za vedra vremena čak i na Šar planinu.
Iako je Sokobanja prerasla u značajan banjski i turistički centar sa prilično velikim brojem posetilaca, ona je do danas uspela da sačuva duh vremena u kojem su njeni gosti bili naši znameniti pisci. Poseban značaj za očuvanje tog duha ima otvaranje apartmana 144 u hotelu Moravica. U tom apartmanu više puta je odsedao naš veliki Ivo Andrić. Apartman je adaptiran u duhu tog vremena, a brojne fotografije, dokumenti, rukopisi i lični predmeti daju mu lični pečat gosta.
Autorka teksta i fotografija je Danica Utješinović
15. septembra 2020.
Sjajan tekst, i dobra preporuka.
16. septembra 2020.
Hvala na lepim rečima.
Srdačan pozdrav!
15. septembra 2020.
Odlican tekst! Sve pohvale autoru!
16. septembra 2020.
Hvala od srca!
16. septembra 2020.
Lepa reportaža, uživala sam.
16. septembra 2020.
Hvala Vam, drago mi je da ste uživali.
16. septembra 2020.
Divan tekst i slike a mislim da je sad pravo vreme za ovakve tekstove, da se podsetimo koliko divnih stvari se moze videti u Srbiji.
I nije poenta da se stiklira da se posetilo neko mesto, nego da se stvarno upozna i uziva. Treba i decu povesti i malo usput obnoviti ili nauciti bolje nasu istoriju.
Ne mora ovo da bude smrt turizma, ali turizam mora da se prilagodi.
Pozdrav!
16. septembra 2020.
Hvala Vam na ovako divnom komentaru.
Srdačan pozdrav!
20. septembra 2020.
Zaista predivan teks ,pun pravih informacija lepih detalja i pregrs lepih slika. Uzivala sam
23. septembra 2020.
Hvala Vam, Slađana. Drago mi je da ste uživali.
24. septembra 2020.
Заиста сам, не само видела све нијансе зелене боје, већ и чула жубор реке и осетила дух прошлих времена…
Могу само да упутим речи дивљења и неизмерног поштовања према особи која речима слика пределе ове наше прелепе Србије.
29. septembra 2020.
Poštovana Ljiljana, hvala Vam od srca na ovako divnim rečima. Drago mi je da ste uživali čitajući moju priču. Srdačan pozdrav!
2. februara 2021.
Sjajan putopis i dobre informacije. Slazem se u potpunosti sa komentarom da je sada pravo vreme za ovakve tekstove….da se podsetimo sta imamo u Srbiji i dobijemo ideje za obilaske.
Danice, svaka cast i hvala!
16. aprila 2021.
Hvala puno na pohvalama, drago mi je da Vam se sideo tekst i da ga smatrate korisnim.