The Globe Theatre – zavirite u jedno od najstarijih engleskih pozorišta
Na još jedno uzbudljivo putovanje vodi vas National Geographic Srbija sa Ivanom Dukčević, autorkom sajta Umetnost putovanja. Ovoga puta u pitanju je poseta jednom od najstarijih i najzanimljivijih pozorišta Engleske…
„Čitav svet je pozornica, na kojoj svako igra svoju ulogu“ – Vilijem Šekspir
Pozorište kakvo poznajemo danas, izmišljeno je u IV veku pre naše ere, u antičkoj Grčkoj. Ubrzo nakon pojave hriščanstva, zabranjivano je i donekle zaboravljeno. Antičko pozorište su u Englesku doneli osvajači – stari Rimljani. Padom njihovog carstva, nestalo je i pozorište u tom obliku.
Tek u drugoj polovini XVI veka, na južnoj obali Temze odmah izvan nekadašnjih londonskih gradskih zidina, nakon više od hiljadu godina – 1577. proradilo je prvo moderno pozorište po imenu The Theatre. Teatar je osnovala trupa Džejmsa Barbidža (James Burbage), pod patronatom kraljice Elizabete I.
Pozorište Gloub i Vilijem Šekspir
Kasnije, na južnoj obali reke otvoreno je još jedno Pozorište Rouz (Rose), a do kraja XVI veka u blizini su počela da niču i druga.
Jedno od njih, Pozorište Gloub (Globe Theatre) osnovano 1599, oformila je trupa pod pokroviteljstvom Lorda Čemberlena (Lord Chamberlain), koju su sačinjavali Vilijem Šekspir – dramski pisac, i sinovi Džejmsa Barbidža od kojih je Ričard Barbidž (Richard Burbage) bio čuveni glumac svog vremena. Tokom svoje kratke istorije, pozorište je srušeno u požaru i sazidano na drugom mestu, ali je zahvaljujući popularnosti jednog od vlasnika – ušlo u istoriju.
Peninstinkersi i aristokratija
Teatri u Londonu iz tog vremena, uglavnom su ličili jedni na druge – kružnog oblika, od drveta, trske i blata, sa otvorenim unutrašnjim delom, koji se sastojao iz delimično natkrivene scene, mesta za stajanje i sedenje. U središnjem delu, u „parteru“, najsiromašnija publika stajala je pod vedrim nebom. Nazivali su ih „penistinkersima“ (pennystinkers) – onima koji su plaćali ulaznicu po ceni od 1 penija (penny) i smrdeli (stinkers) na pivo, i na urin.
Za razliku od njih, na drvenim klupama, na tribinama je sedela publika čije su ulaznice koštale 2 penija. Postojale su i posebne lože za uvaženu gospodu, dok je na samoj sceni, u gornjem delu nalik balkonu sedela engleska aristokratija, bliska tadašnjoj kraljici. Njihov cilj bila je lična promocija, kako bi publika za vreme predstave gledala i u njih, i njihove skupocene odore.
Predstave su počinjale uvek u 14 h, jer nije postojalo večernje osvetljenje
Londonska pozorišta bila su prva javna mesta u kojima su nakon više od hiljadu i po godina na tlu Evrope, na istom mestu sedeli i bogati, i siromašni, muškarci i žene, iz istih razloga – kako bi se zabavili. Jedino kraljica nije dolazila u pozorište, već su glumci išli na dvor. Priča se da je kraljica Elizabeta I, bila veliki poklonik pozorišta i čak jednom zaista došla u Teatar Gloub. Jedna od verzija priče po kojoj Vilijem Šekspir navodno nije autor ni jedne drame već je to nečiji pseudonim, sugeriše da je sve drame u stvari napisala sama kraljica, jer je u ono vreme u odnosu na njen položaj (a naročito pol), bavljenje pisanjem drama bilo nezamislivo.
Iz Šekspirovih drama, u engleski jezik prvi put je (pretežno iz grčkog i latinskog) ušlo čak 2000 novih reči! Može se reći da je kroz dijaloge i opise u svojim dramama, Šekspir praktično „izmislio“ engleske reči: „excitement“ (uzbuđenje), „birthplace“ (mesto rođenja), „upstairs“ (uz stepenice), „priceless“ (neprocenjivo) i mnoge druge koje su tada bile nove, a danas su u širokoj upotrebi u okviru savremenog engleskog jezika.
Sredinom 1980-tih, američki glumac i reditelj Sem Vonamejker pokrenuo je međunarodnu inicijativu da se u Londonu, nedaleko od mesta na kojem je stajalo početkom XVII veka, rekonstruiše nekadašnje Pozorište Gloub. Mnogi poznati ljudi svetskog šou biznisa, dali su donacije u prilog tome i njihova imena danas se nalaze uklesana u pločniku, na platou kod ulaza u teatar. Od kada je 1997. godine otvoreno, Pozorište Gloub jedno je od neizostavnih mesta turističke posete Londonu.
Tekst i fotografije deo su internet stranice Umetnost putovanja autorke Ivane Dukčević, i zaštićeni su zakonom o autorskim i srodnim pravima. Nije dozvoljeno kopiranje, niti objavljivanje bez dozvole autora.
Ostale zanimljive putopise pročitajte ovde.








Skorašnji komentari