Život u Maasai plemenu i safari sa lavovima
U doba brzog tempa i digitalizacije, ponekad je neophodno napraviti korak unazad, izmaknuti iz urbanog okruženja i otisnuti se u nepoznato. Ovo je priča o mom putovanju u Keniju – jednom od najuzbudljivijih i najinspirativnijih putovanja u mom životu koje se dogodilo u martu 2023.
Od trenutka kada sam sleteo u Nairobi, shvatio sam da se upuštam u nešto zaista posebno, nešto što će mi promeniti perspektivu i pružiti avanturu koju sam oduvek želeo.
Zamislite sebe na putovanju koje je više od običnog turističkog iskustva. Putovanje koje vas vodi dublje u srce jedne zemlje, otkrivajući njen duh, kulturu i prirodu. To je upravo ono što sam doživeo u Keniji. Moje 19-dnevno putovanje bilo je ispunjeno iznenađenjima, otkrićima i neprocenjivim trenucima koji će zauvek ostati urezani u mom sećanju.
Nairobi – spoj modernog i autentičnog
Prva stanica ove afričke avanture je Nairobi, glavni grad Kenije, koji je kombinacija modernog i autentičnog. Posetio sam Nacionalni muzej koji mi je pružio uvid u bogatu istoriju zemlje i njenih naroda. Nakon obilaska grada i Nacionalnog muzeja, uputili smo se u lokalni restoran gde sam se upustio u pravu gastronomsku avanturu, degustirajući egzotična jela kao što su meso krokodila i noja. Uz to, po dvorištu restorana su se šetali majmuni, dodajući poseban šarm ovom večernjem doživljaju.
U ranim jutarnjim časovima, krenuli smo ka sirotištu slonova, gde smo se susreli sa bebama slonovima čije su majke nažalost stradale od krivolova ili bolesti. Ovo posebno mesto brine o ovim slonovima i pruža im podršku i obuku kako bi se pripremili za povratak u divljinu kada dostignu petu godinu života. Proveli smo više od sat vremena sa ovim predivnim stvorenjima, slušajući njihovu priču i gledajući ih kako jedu i kako se valjaju po blatu, ne bi li se zaštitili od sunca. To je bio prvi od dva posebna trenutka koja su me duboko dirnula i učinila slonove mojim novim omiljenim životinjama. O drugom trenutku ću vam pričati kasnije, ostanite sa mnom! 🙂
Nakon posete sirotištu slonova, krenuli smo ka centru žirafa, gde sam doživeo nezaboravno iskustvo hranjenja ovih predivnih stvorenja. Na ulazu u centar, dobili smo drvene činije napunjene hranom za žirafe, koje su zapravo bile neobično i rustično napravljene od raznovrsnih afričkih biljaka. Da li možete zamisliti da jedna žirafa dnevno pojede neverovatnih 35 kilograma hrane? Ove graciozne životinje ostavljaju bez daha svojom elegancijom i bilo je zaista fascinantno imati priliku hraniti ih.
Kibera – emotivni rolerkoster
Putovanje u Keniju je za mene bilo poput velikog emotivnog rolerkostera. Svaki put kada bi nam se dogodilo nešto divno, sledio je trenutak koji je izazvao emotivne reakcije, možda ne uvek tako prijatne. Jedan od tih trenutaka bio je naša poseta Kiberi, najvećem kartonskom naselju u Africi. U jednoj od epizoda na mom YouTube kanalu, pokušao sam da prenesem više o Kiberi, ali jednostavnim rečima moguće je stvoriti sliku tog mesta.
Ljudi koji žive u Kiberi suočavaju se sa izuzetno teškim uslovima. Njihove kuće su napravljene od blata i imaju površinu od samo 9 kvadrata, a u takvim uslovima živi najmanje 6 osoba. Ceo dan rade za svega 1 euro, bez osnovnih stvari kao što su struja, voda i adekvatna edukacija. Uslovi u kojima žive su, blago rečeno, katastrofalni. Kada smo prolazili kroz Kiberu, nismo izlazili iz vozila zbog bezbednosti, ali sam osećaj tišine koja nas je obuzela bio vrlo emotivan. Želeo bih da mogu rečima preneti tu tišinu, jer je ona prenosila duboku emociju i zahvalnost koju smo, verujem, svi osećali.
Snaga ljudskog duha
Ono što je posebno neverovatno jeste da su ljudi u Kiberi i pored svojih teškoća i izazova i dalje srećni i nasmejani. Uprkos svemu, oni se trude i imaju snove kao i svi ostali. Dok smo prolazili, neki su nam mahali, a neki su nas gledali s radoznalošću. U Kiberi se nalaze talentovani pojedinci poput glumaca, umetnika, muzičara i sportista, koji svojim malim doprinosom nastoje da poboljšaju celu zajednicu.
Ovo iskustvo u Kiberi nas je podsetilo na snagu ljudskog duha i njegovu sposobnost da pronađe radost čak i u najtežim okolnostima. Inspirisalo nas je da cenimo svaki trenutak života i da se angažujemo kako bismo pomogli onima kojima je pomoć potrebna.
Sva ova neverovatna iskustva smo doživeli u toku svega 24 časa provedenih u Keniji. Noćili smo u hotelu koji je bio opasan bodljikavom žicom s razbijenim staklenim flašama, a iznad svega toga se pružala električna ograda. Nairobi, kako nam je rečeno, nije preterano bezbedan za samostalno šetanje, pa smo se oslanjali na lokalne vodiče koji su nas vodili kroz grad
Maasai selo
Narednog dana smo se zaputili na istok Kenije, blizu nacionalnog parka Maasai Mara, kako bismo posetili Maasai selo. To je bio poseban trenutak koji je donosio osećaj časti i prilike da dublje upoznamo život Maasai plemena. Posetili smo njihove kuće od blata, upoznali se s njihovom kulturom i različitim običajima. Jedan od tih običaja je da momci ne postaju muškarci sve dok ne ulove lava.
Maasai se najviše bave stočarstvom, a njihovo bogatstvo se meri u broju stoke koju imaju. Fascinantno je saznati da se njihove kuće od blata obnavljaju svakih 9 godina, jer termiti postepeno razgrađuju materijal. Takođe, u Maasai plemenu, žene se često prodaju za koze, ovce ili krave dok su još deca, što je koncept koji definitivno izgleda neobično u našem modernom svetu. Za kraj posete selu, imali smo priliku da se upoznamo s najmlađim članovima zajednice – decom. Delili smo im slatkiše, igrali se s njima i to je bio divan trenutak pre nego što smo se vratili u kamp koji nam je bio smeštaj tokom dvodnevnog boravka, dok smo upoznavali pleme i upuštali se u safari avanture koje su sledile.
Safari u nacionalnom parku Maasai Mara
Nakon posete plemenu, krenuli smo na nezaboravno životno iskustvo koje će mi zauvek ostati urezano u sećanju – safari sa divljim životinjama u nacionalnom parku Maasai Mara. Prizori koje smo tamo videli su bili kao iz bajke, poput onih koje smo kao deca gledali na Nacionalnoj Geografiji. Satima smo se vozili kroz beskrajne ravničarske predele i uživali u predivnom prizoru žirafa, slonova, lavova, bizona, nojeva, zebri i mnogih drugih divnih životinja koje obitavaju u ovom području. Nacionalni park Maasai Mara je dom za preko 450 vrsta ptica i oko 80 vrsta sisara.
2. avgusta 2023.
Divan tekst, i prelepe slike. Nešto mi se po glavi mota, ne sećam se dobro ali čini mi se da je Grejs Džons poreklom iz tog plemena. Divni, visoki, lepi ljudi. Volela bih da i sama odem na jedno takvo putovanje, ali zbog hiljadu problema koje imam, teško. Mogu da putujem samo avionom, nekim „privatnim letom za grupe“, ne mogu mnogo da hodam, treba mi sve i svašta… Ah, pusti snovi…
3. avgusta 2023.
Диван приказ!Док сам читала сетила сам се чувене серије ,,Опстанак,, на РТС коју сам гледала као дете и заволела Африку,слонове и читав тај егзотични свет! Примамљив је и даље признајем !!Баш вам завидим на овом искуству и дивно је да вас је срећа послужила да све буде како сте осмислили!