Napojnice – gde su obaveza, a gde uvreda?
Napojnice su sastavni deo putovanja.
Prilike za davanje napojnica su brojne, počev od taksija na aerodormu, transfera, restorana, odlazaka na izlete, a u hotelima možete biti u prilici da napojnicom nagradite portira, konsijerža, recepcionera, nosača prtljaga, sobara ili sobaricu i room servis. Pravila davanja napojnica su brojna i zavise od destinacije. Lokalni običaji ih oblikuju u velikoj meri, a upoznavanje sa njima pred polazak na put se smatra sastavnim delom turističkog bontona.
Dok su napojnice sastavni deo lokalnih običaja širom sveta, u Australiji one nisu uobičajene. Niko od zaposlenih u turizmu u ovoj zemlji ne zavisi od napojnica, već imaju sasvim pristojne plate, tako da nema potrebe ostavljati bakišiš, sem u situacijama kada želite da pohvatite zaista izuzetnu uslugu. Australijanci i ne znaju baš da primaju napojnice, pa će se ponašati čudno ako pokušate da im date koji novčić.
Azija je sa druge strane poznata po velikim razlikama. U Japanu napojnice nisu poželjne i ako ih ponudite to može čak biti prihvaćeno kao velika uvreda. Zato nemojte ni pokušavati. Kina je slična, dok je u Jugoistočnoj Aziji (Tajland, Vijetnam, Kambodža…) običaj da se napojnice uračunavaju u cenu hotelskog smeštaja i drugih usluga. Ipak, ako se turista odluči da napojnicom nagradi nekoga ko mu je pružio uslugu, ovaj čin će biti prihvaćen sa zahvalnošću. Na sasvim suprotnom kraju stoji Indija, gde je davanje napojnica više nego poželjno i većina osoblja koje pruža usluge turistima očekuje napojnicu.
Kontinent poznat po napojnicama je Afrika, i one su prilično visoke. U mnogim zemljama gde turisti odlaze na safari napojnice se kreću od 5 do 10 dolara po osobi i usluzi, a običaj je da se za smeštaj u divljivini ostavlja 10 dolara po danu boravku, što će posle osoblje podeliti između sebe.
Napojnice u Evropi nisu uobičajene u najbogatijim zemljama poput Švajcarske, skandinavskih zemalja ili Islanda, ali drugde je sasvim u redu da se ostavi koji evro momku koji vam nosi prtljag (obično evro-dva) ili oko 5 evra po danu boravka za hotelsko osoblje.
Na Karibima je davanje napojnica uobičajno, ali treba imati u vidu da se u hotelima koji pružaju all inclusive uslugu napojnice uračunavaju u cenu hotelskog smeštaja. U tom slučaju nema potrebe davati napojnice pojedinačno. Takođe davanjem posebne napojnice barmenu možete za sebe obezbediti povlastice za barom tokom boravka.
Južna Amerika nije zahtevna po pitanju napojnica. One nisu očekivane, ali su veoma poželjne i dobrodošle. Ako ne ostavite napojnicu nije problem, a ako je ostavite biće vam veoma zahvalni. Pojedini luksuzni hotelski smeštaji, posebno u Čileu, imaju međutim posebna, veoma zahtevna pravila za davanje napojnica. Ako boravite u ovakvim hotelima bićete informisani o očekivanom iznosu napojnice, koji uopšte ne mora da bude mali.
U islamskim zemljama Bliskog istoka i Severne Afrike davanje napojnica je jedan od najprepozatljivijih lokalnih običaja. Napojnice nisu velike, već su simbolična zahvalnica za pruženu uslugu. U pojedinim luksuznim hotelima je čak bolje napojnice dati odmah po dolasku, jer će to značiti da ćete imati vrhunsku uslugu i punu pažnju od strane osoblja.
Skorašnji komentari