Zašto postoji medicinski turizam?
Pojam „medicinski turizam“ nas obično asocira na boravak u nekoj od banja ili lečilišta po uputu lekara, vezano za lečenje već uznapredovalog oboljenja ili oporavak nakon operacije. Međutim, u svetu je ovakav oblik putovanja dobio potpuno novu dimenziju i svrhu. Ljudi putuju s jednog na drugi kraj planete kako bi dobili kvalitetnu medicinsku uslugu. Odgovor na pitanje zbog čega to rade i zašto se ne leče u svojoj zemlji je jednostavan – zbog neuporedivo nižih troškova
Prosečan Amerikanac, na primer, platiće oko 30.000 dolara za operaciju srca, za koju će u najsavremenijoj klinici u Indiji morati da izdvoji samo 8.000 dolara, što bi bila cena unapred organizovanog aranžmana, koja obuhvata i povratnu avionsku kartu. Za operaciju jetre, Amerikanci plaćaju i do 300.000 dolara, dok bi u Indiji isti zahvat koštao manje od 70.000 dolara, a zamena kuka, koja u Velikoj Britaniji košta 13.000 dolara, u Aziji ne staje više od 4.500 dolara. Drugi bitan razlog za odlazak na hiruršku intervenciju u udaljenu zemlju je i nepostojanje liste čekanja. Operacije se zakazuju posredstvom specijalizovanih agencija koje bukiraju termine i lekare po izboru pacijenta, a uz sve to organizuju prevoz, smeštaj, ishranu, pomoć medicinskog osoblja i sve neophodne „sitnice“.
Osobe koje putuju van mesta stanovanja zbog neke operacije ili medicinskog zahvata, najčešće putuju sa barem jednim pratiocem, koji se na destinaciji zapravo tretira kao turista, tako da se bez obzira na svrhu putovanja, ovaj vid kretanja smatra za svojevrsni oblik turizma.
Imajući u vidu činjenicu da su zemlje u razvoju, koje se pojavljuju kao sve popularnije destinacije medicinskog turizma, ujedno i atraktivne turističke destinacije, ne iznenađuje nas to što ovi turisti često odlučuju da nakon operativnog zahvata priušte sebi i odmor na egzotičnoj destinaciji. Taj odmor može da podrazumeva i postoperativni period, što je izuzetno važno, posebno kod estetskih zahvata, gde se pacijenti vraćaju kući potpuno „zaceljeni“, bez ožiljaka i tragova operacije.
Često se postavlja pitanje koja je razlika između pojmova „zdravstveni“ i „medicinski“ turizam i da li ona uopšte postoji? Naime, zdravstveni turizam je daleko širi pojam, jer obuhvata i putovanja u cilju preventivnih aktivnosti tipa velnesa, rekreacije, čišćenja organizma i sličnih programa vezanih za očuvanje zdravlja potpuno zdravih osoba, dok se medicinski turizam odnosi na obavljanje hirurških zahvata, terapija i postoperativnih procedura. Udeo medicinskog turizma u globalnim turističkim kretanjima iz dana u dan je sve veći. Procenjuje se da čak dostiže i više od 20 procenata, ali s obzirom na starenje svetske populacije, perspektive za budućnost su više nego optimistične.
U strukturi ukupnog obima medicinskog turizma u svetu, 41 procenat otpada na stomatološke usluge, 40 procenata na ortopediju, kardiologiju, kardiohirurgiju i neurohirurgiju, a 19 odsto na estetsku hirurgiju. Sve je veća potražnja i za programima veštačke oplodnje i ginekologiju uopšte. Glavni aduti u trci za turiste-pacijente su azijske zemlje – Indija, Singapur, Tajland, Malezija i Filipini, za koje se procenjuje da drže udeo od oko 13 procenata svetskog „medicinskog tržišta“.
Za njima slede Izrael, Meksiko, Kuba, Brazil, Venecuela i Argentina, a u Evropi Turska, Mađarska, Poljska, Belgija, Španija i Švajcarska. Kao noviji konkurenti u svetu pojavljuju se Tajvan, Kostarika, Južna Koreja, Kina, Libija i Iran. Reputacija se najčešće stiče dobrom saradnjom privatnog i javnog sektora po pitanju garancije kvaliteta usluga, transparentnosti rezultata, savremenom opremom, visokostručnim kadrovima i kvalitetnom infrastrukturom.
Sve veći broj korisnika medicinskih usluga dolazi sa mladih bogatih tržišta, kao što su Rusija i arapske zemlje, kojima cena nije ograničavajući faktor, što često dovodi do specijalizacije nekih destinacija u ekskluzivnosti. Prema istraživanjima, 70 posto pacijenata ocenjuje kvalitet lečenja u inostranstvu kao odličan, 59 procenata bi preporučilo istog lekara i ustanovu svojim prijateljima, a čak 85 odsto njih smatra da je celokupna usluga koju su dobili bolja od one koja se dobija u njihovoj domovini. Samo 15 procenata pacijenata je izjavilo da je nezadovoljno uslugom, a zamerke se, pre svega, odnose na kvalitet nege, opremljenost, probleme u komunikaciji i nizak standard života na destinaciji. Procenjuje se da se u svetu godišnje potroši oko 3.000 dolara po operaciji, a obavi se ukupno oko pet miliona zahvata. Ovi brojevi, naravno, ne uključuju potrošnju njihovih pratioca, a u 83 posto slučajeva pacijenti ne putuju sami.
Zemlje u našem regionu se, za sada, prilično stidljivo i sporadično bave prihvatom turista iz Zapadne Evrope, mahom radi stomatoloških zahvata u privatnim ordinacijama. Jedna turistička agencija iz Turske je čak došla na ideju da organizovano dovodi žene iz muslimanskih zemalja u Sarajevo, radi „incognito” prekida trudnoće u privatnoj ginekološkoj klinici. Njihov aranžman je podrazumevao smeštaj u luksuznom hotelu i dvodnevni obilazak grada.
Lekari koji se na Istoku bave pružanjem medicinskih usluga strancima često su i sami školovani na Zapadu, odlično govore strane jezike i imaju dugogodišnje iskustvo. Naši lekari, koji se u svetu visoko kotiraju, obično odlaze na poznate svetske klinike i honorarno operišu bogate Zapadnjake. Nadamo se da će i naša zemlja uskoro prepoznati šansu da njihova imena i statusi mogu privući iste te pacijente u naše bolnice i banje, pored kojih bi im mogli pružiti pregršt lepih uspomena iz ruralnog ambijenta, domaću hranu, muziku i zabavu, i sve to po njima izuzetno prihvatljivim cenama.
Još novih saveta pročitajte ovde.
Skorašnji komentari