Đorđo Markeđani, DDOR Novi Sad: Čvrsto verujem da ćemo putovati opet, to mi iskustvo govori!
Prvi čovek DDOR-a i predsednik italijansko-srpske komore privrednika, Đorđo Markeđani došao je u našu zemlju pre šest godina. U ekskluzivnom intervjuu za „Travel magazin“ gospodin Markeđani se osvrnuo na neverovatnu baštinu koju je sreo ovde, dane za vreme karantina, skrivena mesta njegove prelepe domovine ali i novine iz DDOR-a.
Šest godina u Srbiji
U Srbiji ste već šest godina, od kada ste na čelu kompanije koja je deo jedne od najvećih osiguravajućih kuća Evrope. Kada se osvrnete na sve te godine provedene u kompaniji DDOR, koja iskustva pamtite najviše?
Teško je odgovoriti na ovo pitanje, jer sam tokom rada u Srbiji imao vrlo zanimljiva iskustva i poznanstva koja ću pamtiti zauvek. Naravno, najlepše uspomene su vezane za profesionalna iskustva, jer su mi ona dala neki uvid u to kako vaša zemlja funkcioniše, kakva je zapravo Srbija. Mogao bih sada da nabrojim sve divne ljude koje sam upoznao, ali mislim da je dovoljno da kažem da sam srećan što sam odabrao da živim i radim ovde.
Verujemo da ste do sada imali priliku da upoznate našu zemlju. Koja mesta su na vas ostavila najveći utisak?
Da, zbog posla ali i zadovoljstva dosta sam proputovao celu Srbiju. Šta mi se najviše dopalo? Art Nouveau u Subotici, zatim vrlo neobična urbana sredina Bujanovca, minareti u Novom Pazaru, ali i prelepa tvrđava Golubac. Naravno i skijanje na Kopaoniku, uživanje u vinu na Paliću, poseta Exitu, rafting na Tari i plovidba po Dunavu. Moja lista želja kada je u pitanju istraživanje Srbije još uvek je puna i nadam se još mnogim istraživanjima i avanturama. Srbija je za mene kombinacija prelepe prirode, sjajne gastronomije i dragih ljudi koji su me svugde dočekali sa toplom dobrodošlicom.
Pandemija nije uništila vedar duh Italijana
Na početku pandemije svi smo zabrinuto pratili dešavanja u Italiji, koja je tada bila najpogođenija zemlja na svetu. Ipak, i u tim teškim trenucima, Italija je pokazala svoj vedar duh i koliko je bitno ostati pozitivan. Pevalo se i družilo na balkonima, aplaudiralo lekarima. Kako ste vi proveli te dane? I kakva je trenutno situacija u Italiji?
Te dane sam proveo u Novom Sadu, trudeći se da radim “normalno” u kancelariji, sem onih dana kada sam uspeo da doprem do porodice koja živi na severu Italije. Značilo mi je da tada budem sa kolegama u firmi, da zajedno sa njima podelim zabrinutost za tešku epidemiološku situaciju. Kako bih stabilizovao um i telo, koristio sam vreme ujutru, nakon zabrane kretanja, za džoging.. Što se tiče trenutne situacije u Italiji, ona je stabilna i dobra. Rekao bih da su ljudi shvatili ozbiljnost i jačinu epidemije, oprezni su i odgovorni. Kontrole i mere su i dalje vrlo striktne, ali to nije uništilo letnji duh i ljudi uspevaju da se opuste i uživaju.
Nedavno sam bio do Firence i moram da priznam da sam baš uživao. Bilo je vrlo malo turista, pa ste mogli da se divite svoj njenoj lepoti u prijatnoj tišini. Znam da je slična situacija i u Rimu i u Veneciji. Takođe, moram da napomenem kako nam je celokupna situacija u Italiji uključila još na samom početku “alarm” po pitanju toga koje mere zaštite moramo da uvedemo u DDOR-u.
Danas veliki broj ljudi želi da putuje, ali zbog straha i neizvesnosti oko samog putovanja, kao i potencijalne zaraze, odustaje od bilo kakvog planiranja. Kako njima vratiti veru u putovanja, ubediti ih da će sve biti ok? Koji je vaš savet, neka poruka svim ljudima koji čeznu za prostranstvima ali oklevaju?
Moja poruka za njih bi bila: ukoliko pre puta obezbedite sva dokumenta i prihvatite da ćete morati da se pridržavate određenih preventivnih mera i kontrola, možete da putujete bez problema. Ja sam prvi to uradio na početku juna kada su restrikcije oko kretanja ublažene u Italiji. Putovao sam avionom, kolima i vozom. Bio sam do Italije i Švajcarske i osećao sam se sigurno. Naravno danas svako mora da bude ekstremno oprezan, da često pere ruke, nosi masku i drži distancu. Ali putovanja jesu moguća danas.
DDOR donacija od 11 miliona dinara…
DDOR osiguranje je nedavno doniralo ukupno 11 miliona dinara pomoći republičkim i pokrajinskim institucijama, kao i Gradu Novom Sadu, za podršku u borbi protiv Covid-19. Koji su dalji planovi firme i koliko ste rad prilagodili trenutnoj situaciji?
DDOR je društveno odgovorna kompanija i kada je zvanično objavljeno da će se Olimpijske igre u Tokiju odložiti, reagovali smo odmah sa određenom finansijskom pomoći lokalnim, regionalnim i nacionalnim institucijama u Srbiji. Kao lider na tržištu, smatrali smo se odgovornim da reagujemo u samom startu. To dugujemo društvu, našim zaposlenima i klijentima.
Pored niza novih proizvoda i pogodnosti koje smo pokrenuli u ovom “novom normalnom” ambijentu, drago nam je što smo svim zainteresovanim ljudima dali mogućnost da obezbede putno osiguranje koje pokriva i Covid-19, kao i priliku da svi hoteli osiguraju svoje goste od ovog novog rizika. Takođe smo se potrudili da se posao odvija sa minimalnim fizičkim kontaktom, a opet da usluga bude na najvišem nivou.
Nažalost, danas ne postoji gotovo rešenje za aktuelnu situaciju. Svi moramo da naučimo da živimo sa koronom, sa svim merama koje postoje. To znači da sve vreme moramo da se ponašamo odgovorno prema sebi i drugima.
Čuli smo da ste veliki gurman i zaljubljenik u vina. Da li biste sa nama podelili koja su vam omiljena srpska jela i vina, ona koja se često nađu i na vašoj trepezi?
Jedno lako pitanje 🙂 Što se tiče gastronomije DDOR je u saradnji sa “Udruženjem konviviuma Slow Food u Srbiji” izdao knjigu o lokalnim specijalitetima srpske kuhinje. Bilo je teško odabrati jela, ali krenuli smo od onih koja su specifična za Vojvodinu. Ja lično mnogo volim kitnikez, kulen iz Petrovca, kuglof i banatski ovčji sir. Kada pričamo o vinima, mišljenja sam da Srbija ima fenomenalnu poziciju za industrijski razvoj vinske proizvodnje. Ono što sam ja probao od lokalnih vina, a posebno prokupac i tamjaniku, je izvrsnog kvaliteta i ukusa. Sorta Probus, koju je na ove prostore doneo imperator Markus Aurelijus Probus, a koju dosta srpskih vinarija pravi mi je jedno od omiljenih, a ide sjajno uz crveno meso.
Italija je mnogo više od Rima, Venecije, Milana…
Po vašem mišljenju koja mesta u Italiji su nekako potcenjena, i zaslužuju da budu posećena jednako kao Rim, Milano, Firenca i Venicija?
Naravno da Italija nisu samo gradovi koje ste nabrojali. Nemojte pogrešno da me shvatite. Rim, Venecija, Milano i Firenca su prelepa mesta koja će vas oduševiti, ali Italija je mnogo više. Postoji mesečnik koji se zove “Bell’Italia”, u kojem možete da saznate sva divna mesta Italije. Ali evo, da vam malo zagolicam maštu.
Na samom severu zemlje bih svakome predložio da poseti “Ville Venete”, koje je projektovalo nekoliko slavnih arhitekata iz 16. i 17. veka. Ove vile se nalaze u okolini Vićence, nedaleko od Venecije, a iza nekih stoji čuveni Andrea Paladio. Najpoznatije su La Rotonda, Villa di Maser, Villa Emo Capodilista i dr. Svakako je predlog da obavezno odete i do jezera Komo i Mađore. Posebno bih istakao Boromejska ostrva koja poseduje plemićka porodica iz Milana, a koja se nalaze na jezeru Mađore.
Naravno, cela Toskana je neverovatna i vredna svake posete. Krenite od najpoznatije vinske regije Kjanti, pa po selima San Điminjamo i Voltera koja su čarobna. Neizbežna je poseta Sijeni i Montepulčanu. Ako čeznete za obalom mora,meni je najdraže ostrvo Elba, koje nudi kombinaciju plaža, moćnih litica, šume i sjajnih staza za bicikliste, sa pogledom na kristalno čisto more u kojem možete da se okupate.
Na jugu Italije volim Apuliju, gradić Alberobelo, sa tipičnim trulo kućicama, ali i Bari, Brindizi, Leće, grad Galipolje. Sicilija je raj sam po sebi, gde bih vas savetovao da vidite barokne gradiće Šikili i Noto, ali i istorijski dragulj Raguze, čarobnu Iblu. Naravno, Taormina se podrazumeva.
Za kraj tu je najjužnije ostrvo Italije, Pantelerija, koje se nalazi nedaleko od libanske obale. Skoro da pripada Africi. Na ovom vulkanskom ostrvu se nalazi neverovatno stilizovana kuća dizajnera Đorđa Armanija, pod nazivom Damuzo.
Đorđo Markeđani: Putovanja su za mene izazov, kreiranje određene strategije…
Šta za vas znači putovanje? I koja mesta van Italije volite najviše da posećujete?
Pronaći specijalan razlog da posetim neko mesto, zatim izazov koji nastaje prilikom planiranja celokupnog puta, kreiranje određene strategije. Za mene putovanje počinje daleko pre samog odlaska na put. Osoba sam koja voli da sve isplanira u sitne detalje, i to za sve sezone, od mesta u kom ću boraviti, preko restorana koje ću posetiti, do ljudi sa kojima ću putovati. Ništa ne prepuštam slučaju, jer uživam u tom planiranju koje mi daje bar mali nagoveštaj onoga što me čeka. Iskustvo me je naučilo da ako sam pripremljen za put dobro, mogu daleko više da istražujem, improvizujem i izbegnem prepreke u odnosu na one koji idu bez bilo kakvog plana na put. To sam naučio još u detinjstvu kada je moja porodica putovala u kamp-prikolici sa sportskom opremom po celoj Evropi.
U periodu od 1977-1988 proputovao sam veliki deo bivše Jugoslavije, Grčke, Francuske, Austrije, Švajcarske i naravno Italije. Moja uloga još tada je bila planiranje putovanja, iako sam imao samo 15 godina. Prvi put sam leteo avionom sa 22 godine, i to u društvu ujaka, inače profesora geologije. Išli smo na ekspediciju po Himalajima, tokom koje smo posetili Ladakh, regiju između Indije i Kine. Sve sam uspeo da isplaniram, od filmova za kameru, preko količine hrane koja će nam biti potrebna ako mislimo da preživimo mesec dana na nadmorskoj visini od 5000 metara.
Nakon toga sam proputovao ceo svet, uživao u nekim mestima nedaleko od Milana u kom sam rođen, ali i na krstarenju po Severno ledenom okeanu, iako zabrinut posmatrajući kako se topi ledeni breg usled klimatskih promena.
Italijani su poznati kao jedna od najtemperamentnijih nacija sveta. Ona koja je vrlo pozitivna, koja radi da bi uživala. Koja je vaša najveća strast? U čemu vi najviše uživate?
Rekao bih da je moja najveća strast želja da upoznam i istražim svet, zatim skijanje ali i jedrenje, iako retko imam priliku za oboje. Znam da nisam spomenuo fudbal, ali po tom pitanju nisam tipičan Italijan. Takođe volim da sviram flautu, te uživam u operi i klasičnoj muzici.
Kako vi vidite budućnost putovanja? Da li ćemo se u potpunosti okrenuti domaćem turizmu ili će sve biti kao pre, nakon što se otkrije vakcina?
Verujem da ćemo do pronalaska vakcine, uz postepeno uvođenje mera opreza i smanjenje rizika na razuman nivo pokrenuti turizam i van granica lokalnog, domaćeg turizma. Turizam će definitivno oživeti uz određene mere zaštite i vratiti se na onaj nivo na kom je bio pre pandemije. Razne krize iz prošlosti uticale su na putovanja i avio saobraćaj, a pre svega naučile nas da radimo na prevenciji rizika. Restart turizma ipak ne očekujem da se desi odmah, ali imamo mi još dosta da vidimo i istražimo na putovanjima. Čvrsto verujem u to.
Pogledajte tri italijanske regije koje su zapostavljene leti, kao i najlepša italijanska ostrva. Saznajte i koji gradovi su alternativa Veneciji.
Ostale zanimljive vesti pročitajte ovde.


Skorašnji komentari